Leo [lε:'o], Leonardo, talijanski skladatelj (San Vito degli Schiavi, danas San Vito dei Normanni, 5. VIII. 1694 – Napulj, 31. X. 1744). Glazbu studirao 1709–13. na konzervatoriju Pietà dei Turchini u Napulju. Ubrzo je postao orguljaš kraljevske kapele u Napulju, a pred kraj života i njezin maestro di cappella. Od 1725. bio je i nastavnik na konzervatoriju San Onofrio, a najpoznatiji su mu učenici bili G. B. Pergolesi, N. Jommelli i N. Piccinni. Iako je životni vijek proveo u Napulju, povremeno je za izvedbe svojih djela boravio u Veneciji, Rimu, Bologni, Torinu i Milanu. Leo je najuspješnija djela stvorio za glazbenu scenu kao nasljednik A. Scarlattija i L. Vincija (oko 1690–1730), a smatra ga se jednim od rodonačelnika novoga žanra, tzv. opere buffe (napuljske glazbene komedije). Skladao je oko 70 ozbiljnih i komičnih opera, instrumentalna djela (simfonije, koncerti, uvertire, trija, dueti, tokate i dr.), vokalna djela (oratoriji, kantate, arije, dueti) i crkvenu glazbu (mise, misni stavci, moteti, psalmi, Miserere i dr.). Pisao je i didaktička djela za solfeggio, kontrapunkt i dr.
