Leipzig [lại'pci], grad u Saskoj (savezna zemlja Sachsen), na sutoku rijeka Weiße Elster, Pleiße i Parthe, istočna Njemačka; 522 883 st. (2010). Staro je kulturno središte sa sveučilištem Universität Leipzig (osnovano 1409; 1953–90. Karl‑Marx Universität), Saskom akademijom znanosti, Akademijom likovnih umjetnosti, Visokom školom za glazbu i kazalište i dr. te znanstvenim institutima (Max‑Planck i dr.), knjižnicama (Deutsche Bücherei, središnja knjižnica za prikupljanje sveukupne proizvodnje knjiga na njemačkom jeziku, osnovana 1912., od 1990. u sastavu je Die Deutsche Bibliothek, 2006. preimenovane u Deutsche Nationalbibliothek; Sveučilišna knjižnica, osnovana 1543) i muzejima (Bachov arhiv i dr.). Nakon ujedinjenja Njemačke industrija je u privredi grada izgubila na važnosti u korist financijskoga (više od 100 banaka), trgovačkog i uslužnoga sektora. Leipzig je staro trgovačko središte (već od XI. st.), poznato po međunarodnim sajmovima (Leipziger Messe; od 1991. specijalizirani sajmovi među kojima je osobito poznat sajam knjiga). Najvažnije su industrijske grane proizvodnja tiskarskih strojeva, alata, dizalica, medicinskih aparata, te elektrotehnička i elektronička industrija; proizvodnja glasovira. Rudnik ugljena južno od grada, na kojem se zasnivala metalna industrija, zatvoren je 1992. Mnogobrojne renesansne palače, crkve i druge građevine obnovljene su nakon ratnih stradanja (stara gradska vijećnica iz 1556., Alte Waage iz 1555. i dr.), a izgrađen je i velik broj modernih stambenih, športskih i dr. objekata (novi sajamski prostor izgrađen je 1996), uređeni su parkovi i slične površine. Veliko je željezničko i cestovno čvorište; međunarodna zračna luka Leipzig–Halle (Schkeuditz). – Razvivši se u blizini slavenskih naselja VI–IX. st., Leipzig se prvi put spominje 1015. Gradsku povlasticu stekao je oko 1165. Povoljan geografski položaj uvjetovao je znatan trgovinski uspon grada već u drugoj polovici XIII. st. (sajmovi), a povlastice, stečene u XV. i XVI. st., osigurale su mu gospodarsko vodstvo na razmjerno prostranome području. Prigodom diobe saskih posjeda (1485) Leipzig je pripao albertinskoj liniji kuće Wettin. Reformacija je zahvatila grad tek dvadesetak godina nakon poznate Leipziške dispute između M. Luthera i Johanna Ecka (1519). U doba reformacije postao je značajno tiskarsko središte. Tijekom Tridesetogodišnjega rata grad su nekoliko puta zaposjele zaraćene vojske, ali bez većih šteta. Gospodarsku važnost (kojom je nadmašio i Frankfurt) pratila je i kulturna uloga, pa je u prvoj polovici XVIII. st. bio glavno njemačko kulturno središte (J. S. Bach, J. Ch. Gottsched, Ch. Gellert). Kraj Leipziga se 16–19. X. 1813. vodila povijesna Bitka narodâ, u kojoj su snage šeste protunapoleonske koalicije porazile francusko-sasku vojsku i prisilile Napoleona I. Bonapartea da se povuče preko Rajne. U redovima koalicije borile su se austrijske, pruske, ruske i švedske postrojbe. Koalicija je imala 260 000 pješaka, 65 000 konjanika i 1330 topova, dok je Napoleon imao samo 160 000 pješaka, 24 000 konjanika i 700 topova. Bitka je poslije postala pravim nacionalnim mitom u ideologijama pojedinih naroda-sudionika. Tijekom građanskih revolucijâ 1830. i 1848. Leipzig je bio glavno središte revolucije u Saskoj. U Leipzigu su postavljeni i temelji njemačkoga radničkoga pokreta: 1863. je F. Lassalle organizirao Opće njemačko radničko udruženje (Allgemeiner Deutscher Arbeiterverein), dok su W. Liebknecht i A. Bebel osnovali 1869. Socijaldemokratsku radničku partiju Njemačke (Sozialdemokratische Arbeiter-Partei Deutschlands). U doba nastupa nacističkoga režima u Njemačkoj, u Leipzigu je 21. IX – 23. XII. 1933. održan Leipziški proces. U II. svjetskom ratu grad je bio teško oštećen savezničkim napadajima iz zraka. Iako su Leipzig 18. IV. 1945. zaposjele američke postrojbe, on je već 2. VII. 1945. bio stavljen pod sovjetsku vojnu upravu. God. 1949–90. u sastavu Njemačke DR (tzv. Istočna Njemačka) doživio je gospodarski i kulturni nazadak.
