Lee [li:], Tsung-Dao, američki teorijski fizičar kineskog podrijetla (Shanghai, 24. XI. 1926 – San Francisco, California, 4. VIII. 2024). Studirao je u Kini na sveučilištima u Hanghzhou i Kunmingu, te od 1946. u SAD-u na Sveučilištu u Chicagu gdje je 1950. doktorirao. Bio je profesor fizike (1953–2012) na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Bavio se astrofizikom (vodik u bijelim patuljcima), fizikom elementarnih čestica (narušenje parnosti pri raspadu slabim međudjelovanjem), fizikom relativističkih teških iona, teorijom polja (Leejev model), statističkom mehanikom (Lee-Yangov teorem i Lee-Yangova teorija) i dr. Za temeljito istraživanje zakona parnosti koje je dovelo do važnih otkrića o svojstvima elementarnih čestica dodijeljena mu je, s Chen Ning Yangom, Nobelova nagrada za fiziku (1957). Objavio je knjige: Fizika čestica i uvod u teoriju polja (Particle Physics and Introduction to Field Theory, 1981), Simetrije, asimetrije i svijet čestica (Symmetries, Asymmetries, and the World of Particles, 1988) i dr. Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1959), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1964) i Kineske akademije znanosti (1994). Po njem je nazvan planetoid (3443 Leetsungdao).
