laureat (lat. laureatus: lovorom ovjenčan).
1. Od antike dalje, pjesnik koji je u znak priznanja za svoj pjesnički rad ovjenčan lovorovim vijencem (poeta laureatus). Ovjenčavalo se u ime vladara, rim. senata, pape, sveučilišta itd. Najpoznatiji su laureati bili F. Petrarca i T. Tasso (ovjenčan mrtav), a dubrovački pjesnik I. Crijević bio je ovjenčan u Rimu 1484. Institucija pjesničkoga laureata, kao službenoga drž. pjesnika za svečane prigode, sačuvala se u Velikoj Britaniji (poet laureate) i SAD-u.
2. U širem smislu, dobitnik neke visoke nagrade (poput Nobelove), također i osoba kojoj je svečano podijeljen neki akademski naslov, posebice doktorat ili joj je odano priznanje.
