Laskaris (grčki Λάσϰαρıς, Láskaris [la'~], latinizirano Lascaris), bizantski učenjaci, vjerojatno braća: Konstantin (Carigrad, 1434 – Messina, Italija, 1501) i Andrija Ivan zvan Jan (Carigrad, oko 1445 – Rim, 7. XII. 1534). Nakon pada Carigrada u ruke Osmanlija (1453) emigrirali su na Zapad. Ponijevši sa sobom niz grčkih rukopisa, postali su promicatelji grčkog jezika, književnosti i znanosti. Konstantin je nakon odlaska iz Carigrada otišao u Milano, gdje je bio skrbnik Ippolite Sforza, kćeri milanskoga vojvode, kojoj je namijenio svoju grčku gramatiku Pitanja (Ἐρωτήματα, 1476), prvu knjigu tiskanu grčkim slovima. Predavao je na sveučilištima u Napulju (od 1465) i Messini (od 1467), a 1491–93. bio je skrbnik pisca Pietra Bemba. Prepisao je mnogobrojne vrijedne grčke rukopise poput zbirke grčkih retoričara i epistolografa. Njegov brat Andrija Ivan nakon odlaska iz Carigrada bio je knjižničar Lorenza de’ Medici, u čijoj je službi proputovao Bliski istok (1489–92) te prikupio pritom mnogobrojne vrijedne rukopise i podatke o Osmanskome Carstvu. Za boravka u Italiji dao je tiskati djela antičkih pisaca poput Kalimaha i Lukijana. Nakon oslabljenja moći obitelji Medici bio je diplomat u službi francuskoga dvora. Pomogao je papi Leonu (Lavu) X. pri osnivanju grčke škole u Rimu, a 1503. postao je francuski poslanik u Veneciji. Surađivao je s vodećim francuskim misliocima svojega doba pa je znatno utjecao na začetke renesanse u Francuskoj.
