lari (lat. Lares), u rimskoj religiji, dobra božanstva ili dobri demoni, prvotno duše pokojnika, zaštitnici kuće i zemljišta (lares familiares). Njihovi kipovi, koji su prikazivali ovjenčana mladića u plesu, čuvali su se u atriju. Bili su i čuvari putova (lares compitales), pa su na raskrižjima (compita) imali žrtvenike, na kojima su im se prinosile žrtve o svetkovini Compitalia. Car August obnovio im je svetište na Svetoj cesti i proširio zaštitništvo na cijelu državu, uključivši u njihovo štovanje i carskoga genija. Tako su lari postali zaštitnici pojedinih rodova, gradova i država. Glavni im se hram nalazio na Palatinu; hram na Martovu polju bio je posvećen posebnim, vojnim larima. – U prenesenom značenju označuju stan, ognjište.
