lapidarij (lat. lapidarius: kameni; u stijeni isklesan), zbirka kamenih spomenika (nadgrobnika ili epitafa, oltara, sarkofaga, miljokaza, kipova), samostalna ili u okviru muzeja (arheoloških, povijesnih ili gradskih). Javljaju se već u starih naroda, osobito od humanizma i renesanse, pa su lapidariji zapravo bili začetci muzeja. Od XVI. st. i neki hrvatski humanisti imali su zbirke antičkih natpisa i spomenika, npr. M. Marulić, a sredinom XVIII. st., u palači splitske nadbiskupije, bio je otvoren Museum Spalatinum archiepiscopale sa spomenicima, koji su uglavnom prikupljeni i doneseni iz Salone. Jedan je od najpoznatijih svjetskih lapidarija u Vatikanskome muzeju u Rimu, a u Hrvatskoj ih imaju mnogi muzeji (Arheološki muzej u Zagrebu, Splitu, Puli i Zadru, Hrvatski povijesni muzej i dr.).
