Langmuir [læ'ŋmjuəɹ], Irving, američki fizikalni kemičar (New York, 31. I. 1881 – Falmouth, Massachusetts, 16. VIII. 1957). Nakon studija metalurgije na Sveučilištu Columbia, doktorirao u Göttingenu kod W. H. Nernsta, pionira fizikalne kemije. Od 1909. do 1950. bio je voditelj istraživanja tvrtke General Electric, gdje se bavio električnim izbojem u plinovima i visokotemperaturnom površinskom kemijom volframa te pritom znatno povećao trajnost električnih žarulja s volframovom niti. Proučavao je molekularne slojeve na čvrstim i kapljevitim površinama, a za svoj doprinos istraživanju površinskih kemijskih pojava 1932. je dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Neovisno o američkom kemičaru G. N. Lewisu, postavio je teoriju atomske strukture i teoriju stvaranja kemijske veze. Vezu ostvarenu zajedničkim elektronskim parom nazvao je kovalentnom, a uveo je nazive kovalencija i elektrovalencija.
