Langland [læ'ŋlənd], William, engleski pjesnik (Ledbury, oko 1330 – London, oko 1386. ili 1400). O njegovu životu poznati su tek podatci iz djela koje mu se pripisuje, poeme o Piersu Oraču (Piers Plowman) u tri verzije (1367., 1377. i 1392: označavaju se kao tekstovi A, B, C), od kojih je prva naslovljena Williamovo viđenje o Piersu Oraču (Vision of William Concerning Piers Plowman). Osim stvaralaštva G. Chaucera, to je najznačajnije književno djelo na srednjoengleskom jeziku i posljednji izdanak aliterativne poezije. U obliku snoviđenja ta velika alegorijska poema religijske tematike ujedno je i satira tadašnjega društva. Apstraktni pojmovi i moralni poroci (Istina, Savjest, Razum – Laž, Pohlepa, Prijevara i sl.) personificirani su u plastičnim likovima hodočasnika, fratara, nadriliječnika, prosjaka, sudaca i dr. Složeni lik Piersa Orača, alegorije Krista i radnika, predvodi ljude do svete Istine. Težnja za idealnim poretkom gradi se na podlozi teoloških rasprava, biblijskih tekstova i propovijedi, što pokazuje veliku autorovu upućenost u srednjovjekovnu teologiju. Nasuprot mišljenjima o postojanju nekolicine autora, rezultati novijih istraživanja uglavnom pokazuju da je riječ o jednom autoru koji je godinama prerađivao i dopunjavao svoje djelo.
