Landau [landa'u], Lev Davidovič, ruski fizičar (Baku, 22. I. 1908 – Moskva, 1. IV. 1968). Od 1932. ravnatelj Instituta za fiziku u Harkivu; izgradio je tzv. sovjetsku školu teorijske fizike, pa je Harkiv postao središte teorijske fizike u bivšem SSSR-u. Od 1946. član Akademije znanosti SSSR-a, od 1947. profesor u Moskvi. Landau je istraživao gotovo cijelo područje teorijske fizike: teoriju polja, dijamagnetizam tvrdoga tijela, kvantnu elektrodinamiku, fiziku niskih temperatura, nuklearnu fiziku, probleme elementarnih čestica i kozmičke zrake. Smatra se jednim od najvećih fizičara XX. st. Za radove o superfluidnosti helija dobio je 1962. Nobelovu nagradu za fiziku. Autor je niza udžbenika. Posmrtno su mu izdani Sabrani radovi (Sobranie trudov, I–II, 1969).
