Ladislav I. Arpadović (Sveti), ugarski kralj (Poljska, oko 1040 – Nitra, Slovačka, 29. VII. 1095). Drugorođeni sin ugarskoga kralja Bele I., brat ugarskoga kralja Geze I. Rođen tijekom progonstva njegove obitelji u Poljsku, u Ugarsku se vratio 1048. Od mladosti sudjelovao u prijestolnim borbama, protjeran je u Poljsku 1060., ali se iste godine vratio i uz potporu poljske vojske pomogao ponovni dolazak svojega oca na prijestolje. Nakon očeve smrti 1063. u Poljsku ga je ponovno protjerao novi ugarski kralj Salomon, ali se već 1064. pomirio s kraljem te vratio u Ugarsku. Zajedno sa Salomonom i Gezom I. suzbio je 1068. provalu Pečenega u Erdelj (Transilvanija), a 1071. zajedno su opsjeli bizantski Beograd. U obnovljenome dinastičkom ratu protiv Salomona (1074) borio se na strani brata Geze I., a za Gezine vladavine (1074–77) obnašao je dužnost hercega pa je upravljao sjevernim i sjeveroistočnim dijelom Kraljevstva sa sjedištima u Nitri. Brata je 1077. naslijedio na ugarskom prijestolju. Zahvaljujući mnogobrojnim novim zakonima (izdao je tri zakonika), za njegove je vladavine u Ugarskoj napokon bio uspostavljen unutarnji mir te učvršćeno kršćanstvo. Njegovim zauzimanjem kanonizirani su biskup Gellért, kralj Stjepan I. i princ Emerik. Većina proglašenih zakona bila je usmjerena zaštiti vlasništva, reguliranju plaćanja crkvene desetine te zaštiti crkvene imovine. Nakon smrti hrvatskoga kralja Stjepana II. Trpimirovića 1090. u nastalim je prijestolnim borbama dao potporu svojoj sestri Jeleni Lijepoj, udovici kralja Zvonimira. Oko 1091. prodro je u Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju te osvojio čitavo savsko-dravsko međurječje; dio suvremenih istraživača drži da je u toj navali Ladislav prodro sve do Jadranskog mora i pod svoju vlast stavio zapadne dijelove Kraljevine Hrvatske i Dalmacije, odnosno današnji Gorski kotar, Liku, Hrvatsko primorje i sjevernu Dalmaciju. Daljnja osvajanja Hrvatske i Dalmacije zaustavilo je Bizantsko Carstvo, koje je nagovorilo nomadske Kumane da prodru u istočnu Ugarsku, gdje ih je Ladislav porazio. Zauzeto područje u Hrvatskoj i Dalmaciji Ladislav nije pripojio Ugarskoj, već je za hrvatskoga kralja postavio nećaka Almoša. Budući da je time prekršio prava papâ kao seniora Hrvatske, došao je u sukob s papom Urbanom II. pa je, u sporu oko investiture, prešao na stranu rimsko-njemačkog cara Henrika IV. Kako bi novoosvojeno područje što čvršće vezao uz Ugarsku, između 1091. i 1094. u Zagrebu je osnovao biskupiju i podvrgnuo je ugarskoj crkvenoj hijerarhiji, odnosno nadbiskupiji u Ostrogonu. Bio je kanoniziran za sveca 1192., a od kraja XIII. st. njegov je kult postao jednim od temeljnih svetačkih kultova ugarske politike i plemstva te se Ladislav prikazivao kao idealni vitez. Ladislavovo osvajanje Hrvatske i Dalmacije dovršio je njegov nećak i nasljednik Koloman.
