Lacković, Stjepan II., hrvatsko-dalmatinski ban (? – Križevci, 27. II. 1397). Sin Stjepana I. Kao župan Zaladske županije spominje se 1376., 1379. i 1387., a kao župan Zagorske županije 1391–97. U više navrata obnašao je dužnost hrvatsko-dalmatinskoga bana (1371–72., 1383–84., 1385) i erdeljskoga vojvode (1372–76., 1385–86). Nakon smrti kralja Ludovika I. Anžuvinca, pridružio se plemićima nezadovoljnima vladavinom kraljeve udovice Elizabete i palatina Nikole I. Gorjanskoga, a u sukobima za krunu pristao je uz Karla II. Dračkoga. Nakon Karlova ubojstva pomirio se s kraljicom Elizabetom, pa je bio i palatin (1387–92). Sudjelovao je u bitki kraj Nikopola 1396. zapovijedajući desnim krilom vojske Sigismunda Luksemburgovca. Pridonio je porazu kršćanske vojske bijegom s bojnoga polja. Nakon povratka u zemlju nastojao je dovesti na prijestolje Ladislava Napuljskoga, sina Karla II. Dračkoga. Pregovarao je o miru sa sultanom Bajazidom I. Nakon Sigismundova povratka u zemlju, a nemajući pomoći od Ladislava, koji je bio zauzet događajima u Napuljskome Kraljevstvu, nastojao se pomiriti s njime. Početkom 1397., pošto mu je Sigismund obećao sigurnost, došao je na sabor u Križevce, ali je ondje bio optužen za veleizdaju i ubijen zajedno s drugim Sigismundovim protivnicima.
