Kušan, Ivan, hrvatski književnik i prevoditelj (Sarajevo, 30. VIII. 1933 – Zagreb, 20. XI. 2012). Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao urednik književnosti i likovnih umjetnosti u Telegramu, urednik književnosti na Radio Zagrebu, biblioteka Smib i Modra lasta, časopisa Most i biblioteke HIT junior. Također je predavao na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1997), od 2002. bio je redoviti član HAZU-a. U književnosti se javio romanom za mlade Uzbuna na Zelenom vrhu (1956), u kojem se kao glavni lik pojavio dječak Koko, koji je obilježio ciklus kasnijih romana, a Kušana učinio jednim od rijetkih domaćih autora detektivskih uspješnica za mladež (Koko i duhovi, 1958., Zagonetni dječak, 1963., nagrađivani Koko u Parizu, 1972., Ljubav ili smrt, 1987. i Koko u Kninu, 1996., te zbirka novela Strašni kauboj, 1982). Izniman uspjeh postigao je i romanima Domaća zadaća (1960) i Lažeš, Melita (1965). Kao prozaik za odrasle pripadnik je naraštaja krugovaša. Nakon zbirke novela Trenutak unaprijed (1957) te romana Razapet između (1958) i Zidom zazidani (1960), u kojima je iskazao sklonost psihologizaciji pa i bizarnim temama, objavljivao je prozu sa satiričko-političkim (roman Toranj, 1970; novele Veliki dan, 1970) i erotskim podtekstom (putopis Prerušeni prosjak, 1986., i konceptualno »nadopisivanje« erotskih mjesta preskočenih u djelima svjetskih pisaca, 100 najvećih rupa, 1992). U mnogim njegovim prozama do izražaja dolazi i sklonost persiflaži, parodiji i travestiji. Kušan je i autor humorističnoga povijesnog romana Medvedgradski golubovi (1995), a knjige Nasljednik indijskog cara (2000), Zubalo na ošitu (2001), Slavnih 89 iz soca (2002) i Kad ljubav i seks odu u vjetar (2003) memoarsko-biografske su naravi. Objavljivao je i drame, u kojima iskazuje dramaturšku vještinu, društvenu kritičnost, a i sklonost »pučkomu« kazalištu, komičnosti i zabavnosti (Spomenik Demostenu, 1969; Toranj, adaptacija romana, 1971; Svrha od slobode, 1971; Čaruga, 1976). Neki od njegovih najpopularnijih romana za djecu adaptirani su u kazalištu (Koko u Parizu, 1979; Ljubav ili smrt, 1987; Lažeš, Melita, 1995., 2000., 2011), na televiziji (Lažeš, Melita, 1983; Operacija Barbarossa, prema romanu Zagonetni dječak, 1990; Ljubav ili smrt, 1999), u stripu (Koko Edvina Biukovića u Modroj lasti 1992–94., prema Ljubav ili smrt i Koko u Parizu; album 2000), a velik je uspjeh doživio ciklus filmskih adaptacija romana o Koku (Koko i duhovi, i koscenarist s redateljem, sinom Danielom, 2011; Zagonetni dječak, Dražen Žarković, 2013; Ljubav ili smrt, D. Kušan, 2014; Uzbuna na Zelenom Vrhu, Čejen Černić, 2017). Izabrane drame objavljene su mu u knjizi Svrha od slobode (1995). Pisao je i filmske scenarije (npr. Čaruga, s redateljem Rajkom Grlićem, 1991., uz roman Čaruga pamti, 1991), radijske i televizijske drame i serije, eseje i kritike te prevodio s ruskog, engleskog i francuskog jezika.