Kurelac, Fran, hrvatski književnik i filolog (Bruvno, 14. I. 1811 – Zagreb, 18. VI. 1874). Školovao se u raznim mjestima, nije završio studij. Iako samouk, bio je vrlo obrazovan poliglot. Godine 1846. proučavao je pjesme i običaje gradišćanskih Hrvata (Jačke ili narodne pěsme, 1871), 1849. predavao hrvatski na riječkoj gimnaziji, 1854. bio otpušten iz službe. Službovao u raznim mjestima. Putovao Dalmacijom 1869., proučavao rukopise starih djela, skupljao pjesme (Runje i pahuljice, 1866–68). Član JAZU od 1867. – Širina njegova burnoga životnog puta odrazila se i na širinu pogleda na jezik. Zauzimao se za književnojezično jedinstvo slavenskih naroda u duhu tadašnjih sveslavenskih ideja, ali je pritom imao jasna stajališta o hrvatskome nacionalnom pitanju i nije se odricao hrvatskog imena. Radio na nacionalnom buđenju, osobito u Rijeci, gdje je okupio krug istomišljenika (Riječka filološka škola). Po borbi za hrvatski književni jezik blizak Zagrebačkoj filološkoj školi, a po shvaćanju kakav on treba biti njezin žestoki protivnik (Kako da sklanjamo imena, 1852). Gradio književni jezik na osnovi svih triju narječja, s mnogobrojnim crkvenoslavenizmima, slavenizmima, svojim tvorenicama, gramatičkim i leksičkim oživljenicama. Arhaičnosti toga jezika pridonose genitiv množine s nultim nastavkom, stariji nastavci i dvojina te etimološki pravopis. Svoja mišljenja o staroslavenskome, o književnom jeziku, o slavenskoj slozi Kurelac je izložio u knjizi Recimo koju (1860). Govore u riječkoj gimnaziji, pjesme i proglase iz 1848. objavio je u djelu Fluminensia (1862). Prevodio je klasične pisce i skupljao građu za rječnik (Barbarismi, Idiotismi, rukopisi). Po osebujnom jeziku, koji krase veliko jezično čistunstvo (Vlaške rěči u jeziku našem, 1872; Mulj govora nespretna i nepodobna…, 1873), vrstan stil i naglašena retorika, po polemičnom žaru, književnojezičnom modelu, predanosti svojim idejama Kurelac je bio jedinstvena osoba hrvatskoga narodnoga preporoda.
