kum

kum (starosl. kъmotrъ, рremа srednjovj. lat. commater /za compater/: suotac, duhovni otac), u kršćanstvu, svjedok pri sakramentu krsta koji u ime krštenika polaže krsni zavjet. Smatra se da kum sklapa s krštenikom (i njegovim roditeljima) duhovno srodstvo (mora se brinuti za kumče). U Katoličkoj crkvi osim krštenoga postoji i drugi, krizmeni kum; u narodu se kumovima nazivaju i svjedoci pri vjenčanju. Vjenčani kum s mladoženjine strane (debeli kum, prvi kum) imao je važnu ulogu u svadbenim običajima. – U prenesenom značenju kum znači prijatelj, osoba povjerenja (npr. u našim srednjovjekovnim dokumentima). – Šišani kum, obiteljski prijatelj koji obavi prvo šišanje muškoga djeteta; nekada se na taj način sklapalo kumstvo između muslimana i kršćana. (→ kumstvo)