Kulundžić, Zvonimir, hrvatski publicist i bibliolog (Osijek, 16. I. 1911 – Zagreb, 27. XII. 1994). Gimnaziju polazio u Osijeku. Radio kao novinski korektor, državni službenik i urednik, a od 1958. kao slobodni stvaralac. Novinarstvom se počeo baviti 1933; surađivao je u mnogobrojnim listovima i časopisima (Hrvatsko pravo, Danica, Dom i škola, Studentske novine). Iznimno plodnu publicističku djelatnost započeo je djelom Knjiga o knjizi (1951), a nacionalnom poviješću tiskarstva bavio se i u djelima Kako je postala knjiga (1955), Kosinj: kolijevka štamparstva slavenskog juga (1960), Problematika najstarijeg hrvatskog štamparstva (1966), Zgodovina knjige (1967) i dr. Priredio je i Sabrana djela M. P. Miškine, a književnom se baštinom i temama bavi i u knjigama Slavko Kolar i njegovo vrijeme (1977), Ta rič rvatska (1977), Tajne i kompleksi Miroslava Krleže (1988). Pisao je studije o istaknutim hrvatskim političarima: Ante Radić i klerikalci (1951), Atentat na Stjepana Radića i njegova prava pozadina (1962), Stjepan Radić i njegov republikanski ustav (1989), o političkom životu: Politika i korupcija u kraljevskoj Jugoslaviji (1968) i dr. Knjigom Tragedija hrvatske historiografije (1970) izazvao jednu od najburnijih polemika u hrvatskoj historiografiji.
