kulturna revolucija, politika koja se pod vodstvom Mao Ce-tunga (Mao Zedonga) provodila u Kini (→ kina, povijest) u drugoj polovici 1960-ih. Službeno je objavljena na XI. plenumu CK KP Kine 8. VIII. 1966 (Odluka o velikoj proleterskoj kulturnoj revoluciji). Cilj joj je bio učvršćenje Maove vlasti i uklanjanje reformatorskoga dijela kineskog vodstva kao revizionista i neprijatelja revolucije. Protivila se gospodarskoj liberalizaciji koju je od kraja 1950-ih pokušavao provesti dio državnog vodstva (Liu Shaoqi, Deng Xiaoping i dr.), naglašavajući važnost klasne borbe i drugih komunističkih ideoloških sadržaja. Provodila se uz podršku vojske i preko masovnoga pokreta Crvene garde, te revolucionarnih komiteta koji su zamjenjivali raspuštena provincijska upravna i partijska tijela (u pojedinim područjima bilo je i oružanih sukoba). Posljedica kulturne revolucije bilo je gospodarsko i društveno nazadovanje (zatvarane su škole, sveučilišta i kulturne institucije) te jačanje državnog terora. Bili su proganjani politički neistomišljenici, a mnogobrojni su zatvarani u radne logore, gdje ih je više stotina tisuća ubijeno (pojedine procjene navode i do 2 milijuna ubijenih). Ekstremizam kulturne revolucije bio je okončan do 1969., a od početka 1970-ih utjecaju njezinih nositelja snažnije se protivio umjereni dio kineskog vodstva (Zhou Enlai i dr.). Nakon Mao Ce-tungove smrti (1976), uslijedio je obračun sa zagovornicima radikalne politike (→ četveročlana banda), pa je ekstremizam kulturne revolucije i službeno bio kritiziran.
