Kulmer, Franjo

Kulmer, Franjo, hrvatski političar (Zagreb, 3. II. 1806 – Beč, 16. XI. 1853). Najstariji sin baruna Ferdinanda Kulmera. Nakon studija prava u Beču i Pešti (1830) stupio u državnu službu pri Ugarskoj dvorskoj kancelariji u Beču. God. 1831. bio je član komisije koja je ugušila ustanak seljaka u istočnoj Slovačkoj. Od rujna 1836. bio je prisjednik Banskoga stola u Zagrebu. Poč. 1842. priklonio se Ilirskoj stranci. Od 1839. do 1844. sudjelovao na saborima u Požunu, gdje se odlučno suprotstavljao uvođenju madžarskoga kao službenog jezika u Hrvatskoj. God. 1845. ušao je u vodstvo Narodne stranke i zauzimao se za njezinu pomirbu s madžaronima i suradnju s Konzervativnom strankom ugarskih magnata. Iste je godine bio imenovan srijemskim velikim županom. U svibnju 1848. bio je izabran za posrednika između Hrvatskoga sabora i dvora, što mu je potvrdio i sam kralj imenovavši ga hrvatskim ministrom bez lisnice u Schwarzenberg-Stadionovoj vladi. Iz te je vlade istupio u siječnju 1852. i postao članom Carevinskoga vijeća. Za revolucije 1848/49. političko rješenje za Hrvatsku vidio je u legitimističkoj politici prema bečkoj vladi. Bio je oštar kritičar Narodne stranke i politike austroslavizma. Imao je velik utjecaj na bečkome dvoru, pa je na njegovu inicijativu Josip Jelačić bio imenovan banom.