Ksenofont (grčki Ξενοφῶν, Ksenophn), grčki književnik (Atena, oko 428. pr. Kr. – ? Korint, oko 354. pr. Kr.). Učenik Sokratov, podrijetlom iz aristokratske obitelji naklonjene Sparti. Zbog političke orijentacije veći dio života proveo izvan domovine. U antici su ga držali poglavito filozofom, zacijelo zbog spisa u kojima središnje mjesto pripada njegovu učitelju (Obrana Sokratova – Ἀπολογία Σωϰράτους; Uspomene na Sokrata – Ἀπομνημονεύματα Σωϰράτους; Gozba – Συμπόσιον). Prema modernom razumijevanju, značajnija je njegova historiografska ostavština, u kojoj se ističu Grčka povijest (Ἑλληνιϰά), s prikazom razdoblja od 411. do 362. pr. Kr., zamišljena kao nastavak Tukididova djela, i Kirov pohod ili Anabaza (Κύρου ἀνάβασις), opis neuspjeloga pohoda Kira Mlađega protiv brata Artakserksa II., u kojem je značajnu ulogu imao i sam pisac. U romaniziranoj biografiji Kirov odgoj (Κύρου παιδεία) na primjeru Kira Starijega obrazlaže vlastite političke poglede; obilježja političke esejistike imaju i dijalog Hijeron (Ἱέρων), pohvalni posmrtni govor Agezilaj (Ἀγησίλαος) te Lakedemonski ustav (Λαϰεδαıμονίων πολιτεία). Gospodarenjem u obitelji i državi bave se Rasprava o gospodarstvu (Οἰϰονομιϰός) i spis O prihodima (Περὶ πόρων). Didaktičnošću se odlikuju pionirsko djelo O jahačkoj vještini (Περὶ ἱππιϰῆς) te Rasprava o lovu (Κυνηγετιϰός) i Rasprava o konjičkom zapovjedniku (Ἱππαρχιϰός). Bez izvornosti kao mislilac, kao povjesničar prečesto pristran, Ksenofont je u antici smatran piscem uzorna jezika i stila; upravo zahvaljujući takvoj procjeni jedan je od rijetkih klasičnih autora čiji se opus u cijelosti sačuvao.
