Kroeber [krọu'bəɹ], Alfred (Louis), američki antropolog (Hoboken, New Jersey, 11. VI. 1876 – Pariz, 5. X. 1960). Iz obitelji njemačkih useljenika, na Sveučilištu Columbia u New Yorku 1897. je diplomirao englesku književnost te doktorirao 1901. iz antropologije radom o simbolici u umjetnosti sjevernoameričkog naroda Arapaho koji je 1899–1900., uz narode Ute (Jute), Šošoni i Bannock, terenski istraživao. Od 1901. do umirovljenja 1946. radio je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (od 1919. kao redoviti profesor, poslije izabran u zvanje profesor emeritus), gdje je od 1909. također bio kustos i ravnatelj antropološkoga muzeja (danas Phoebe A. Hearst Museum of Anthropology). U Priručniku o kalifornijskim Indijancima (Handbook of the Indians of California, 1925) objedinio je podatke o prošlosti, demografiji, društvenoj strukturi, sustavima srodstva, jezicima, folkloru i kozmologiji kalifornijskih urođeničkih kultura od kojih su mnoge bile gotovo iščezle te je rad na njihovu dokumentiranju bio važan dio tzv. etnografije spašavanja. Koncepciju kulturnih areala, kojom se služio već u Priručniku, primjenjuje na šire područje u knjizi Kulturni i prirodni areali urođeničke Sjeverne Amerike (Cultural and Natural Areas of Native North America, 1939), svojevrsnoj sintezi spoznaja o kulturama sjevernoameričkih urođenika u kojoj je skrenuo pozornost na međuodnos i utjecaj geografije, ekologije i klime na razvoj pojedinačnih kultura. Te su monografije reprezentativne za Kroeberov (historijsko) partikularistički i holistički pristup proučavanju kulture, inspiriran metodama njegova mentora Franza Boasa. Zagovornik kulturnoga relativizma i determinizma, pod utjecajem Herberta Spencera koncipirao je kulturu kao »nadorganski« samodeterminirajući fenomen te ju je smatrao integriranom cjelinom, mijena koje je rezultat njoj inherentnih mehanizama (nije svediva na eksterne, npr. biološke ili psihološke uzroke). Aspektima kulturnoga razvoja, kao i opisom »kulturnih konfiguracija« kao posebnih geštaltnih obrazaca te analizom i identifikacijom »kulturnih stilova« bavio se u djelu Konfiguracije kulturnoga rasta (Configurations of Culture Growth, 1944), dio članaka i eseja sabrao je u zbirci Narav kulture (The Nature of Culture, 1952), a genealogiju i evoluciju pojma kulture u društvenim i humanističkim znanostima izložio u knjizi Kultura: kritički pregled pojmova i definicija (Culture: A Critical Review of Concepts and Definitions, s Clydeom Kluckhohnom, 1952). Autor je i jednoga od prvih općih udžbenika antropologije (Antropologija – Anthropology, 1923). Široj je javnosti bio osobito poznat po radu s »posljednjim kalifornijskim divljim Indijancem« Ishijem (oko 1861‒1916), pripadnikom plemena Yahi (narod Yana) čiju je popularnu biografiju Ishi u dvama svjetovima (Ishi in Two Worlds, 1961) napisala njegova druga supruga, antropologinja Theodora Kroeber (1897–1979). Bavio se i arheologijom te je značajan njegov doprinos proučavanju keramike i umjetničkih artefakata Nazca-kulture i kulture Pueblo Indijanaca. U lingvistici je, uz popisivanje, deskripciju i klasifikaciju nekoliko desetaka sjevernoameričkih jezika, tumačenjem rodbinskih termina kao odrazâ lingvističkih i formalnih svojstava uma, a ne tek preslikâ društvenih struktura, bio preteča strukturalno-antropološkoga pristupa analizi sustava srodstva. Učenjak širokih interesa (bavio se i psihoanalizom te analizom mode i umjetnosti), uz Boasa slovi za najznačajnijeg američkog antropologa prve polovice XX. st. Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1912. i Nacionalne akademije znanosti od 1928. Njegova je kći književnica Ursula K. Le Guin.
