Kritija (grčki Κρıτίας, Kritías), grčki političar i pisac (Atena, oko 460. pr. Kr. – Atena, 403. pr. Kr.). Ujak Platonov, učenik sofista i Sokrata, opisao državne ustave Tesalije, Sparte i Atene, sastavio elegiju Alkibijadu, Aforizme (Ἀφορıσμοί), Razgovore (Ὁμıλίαı), a pripisuju mu se i tri tragedije. Smatrao je da je religiju izmislio zakonodavac, kako bi ulio u ljude strah; bog je izmišljen kako bi obuzdao ljudske čine. Po njemu je nazvan jedan Platonov dijalog. Potomak stare atenske obitelji, protivnik atenskoga demokratskog, a pristaša spartanskoga političkog uređenja, Kritija je 415. pr. Kr. bio optužen kao jedan od hermokopida i nakon pada Alkibijadova (407. pr. Kr.) bio je prognan u Tesaliju. Vratio se u domovinu 404. pr. Kr. i postao glava 30-orice tirana u Ateni. Zbog strahovlade bio je omražen od puka. Poginuo je u bitki s demokratima, koji su oslobodili Atenu.
