kristalografija (kristal + -grafija), znanost o kristalima. Razvila se najviše na poticaj mineralogije, a teorijski se oslanja na fiziku i matematiku. Dijeli se na nekoliko grana: geometrijska kristalografija (ili kristalografija u užem smislu) bavi se preciznim opisivanjem kristala: njihova vanjskoga oblika, vrste i bogatstva kristalnih formi, simetričnosti građe i načina agregacije; kemijska kristalografija (→ kristalokemija); fizička kristalografija proučava odnose između oblika kristala i njihovih fizičkih i posebno optičkih svojstava; strukturna kristalografija ispituje unutrašnji raspored čestica u kristalima, a u posljednjim se desetljećima vrlo brzo razvijala zahvaljujući sve boljoj instrumentaciji. Kristalografija se primjenjuje u mnogim prirodoznanstvenim disciplinama (mineralogiji i rudarstvu, kemiji i fizici čvrstog stanja, biologiji, medicini), a ponajviše u industriji (metalnoj, kemijskoj, optičkoj, keramičkoj, industriji stakla, elektroindustriji). (→ kristali)
