kristalni sustavi, prirodni koordinatni sustavi kojima se opisuje makrosimetrija i mikrosimetrija kristala, morfologija kristalnih poliedara i kristalna struktura. Sve forme kristala mogu se svrstati u šest koordinatnih sustava odabranih tako da se koordinatne osi (nazivaju se i kristalografske osi) podudaraju s bridovima ili okomicama na ravnine simetrije kristala i moraju biti u potpunom skladu s cjelokupnom simetrijom kristala. Primjenjuje se desni koordinatni sustav, a kristalografske osi označuju se različitim slovima (a, b, c) kada su jedinični parametri po osima različiti, ili istim slovima, uz dodatni sufiks, kada su jedinični parametri jednaki, npr. a1, a2, c, ili a1, a2, a3; kut α je kut između osi b i c itd. S obzirom na jedinične parametre i međuosne uglove, a time i na oblik jedinične ćelije, prema europskim shvaćanjima razlikuje se sljedećih šest kristalnih sustava:
– kubični ili teseralni: kocka (tj. jedinična je ćelija kocka); a1 = a2 = a3; α = β = γ = 90°;
– tetragonski: kvadratna prizma; a1 = a2, c; α = β = γ = 90°;
– rompski ili ortorompski: kvadar; a, b, c; α = β = γ = 90°;
– monoklinski: razlikuje se od rompskoga time što bridovi uzduž jedne osi nisu okomiti s ravninom koju čine druge dvije osi; a, b, c; α = γ = 90°, β ≠ 90°;
– triklinski: razlikuje se od rompskog i monoklinskoga time što ni jedna od triju osi nije okomita na bilo koju drugu os; a, b, c; α ≠ 90°, β ≠ 90°, γ ≠ 90°;
– heksagonski: heksagonska prizma; a1 = a2, c; γ = 120°, α = β = 90°.
U anglosaskim se zemljama u kristalne sustave ubraja i trigonski ili romboedarski kao varijanta heksagonskoga sustava; a1 = a2 = a3; α1 = α2 = α3 ≠ 90°.
