Krasić, Stjepan, hrvatski povjesničar (Čitluk kraj Mostara, 6. X. 1938). U dominikanski red stupio 1957. Filozofsko-teološke studije pohađao u Dubrovniku i u Zagrebu, gdje je 1965. zaređen. God. 1968. diplomirao pomoćne povijesne znanosti na Vatikanskoj školi za paleografiju i diplomatiku u Rimu, a 1970. doktorirao iz teologije na Angelicumu, gdje je potom preuzeo katedru crkvene povijesti. Ujedno stekao doktorat iz crkvene povijesti na Gregoriani. Predsjednik je Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu i glavni urednik časopisa Angelicum. Savjetnik je Kongregacije za proglašenje svetih u Vatikanu, a od 1997. dopisni član HAZU. U znanstvenoistraživačkom radu poglavito se bavi poviješću dominikanskoga reda u Hrvatskoj. Značajnija djela: Dubrovačka dominikanska kongregacija (1487–1550) (Congregatio Ragusina Ord. Praed. (1487–1550), 1972), Stjepan Gradić: (1613–1683): život i djelo (1987), Ivan Dominik Stratiko: (1732–1799): život i djelo (1991), Generalno učilište Dominikanskog reda u Zadru ili »Universitas Jadertina«: 1396–1807 (1996), Dominikanci: povijest Reda u hrvatskim krajevima (1997), Pet stoljeća dominikanske nazočnosti u Korčuli: 1498–1998 (1998), Počelo je u Rimu: katolička obnova i normiranje hrvatskoga jezika u XVII. stoljeću (2009), Nastanak i razvoj školstva od antike do srednjega vijeka (2012).
