Kraljevica, grad, luka i ljetovalište 22 km jugoistočno od Rijeke; 2415 st. (2021). Leži na jugoistočnom ulazu u Bakarski zaljev. Sačuvani su barokni dvorac Stari ili Zrinski grad (XVII. st.) te kasnorenesansni dvorac Novi ili Frankapanski grad (XVII. st.; hotel), župna crkva sv. Nikole Blaženoga (XVIII. st.; prvotno spremište za sol) i dr. Ortopedska bolnica; zavod za djecu invalide. Brodogradilište (osnovano 1729), metalna industrija. Turizam; južno od grada hotelsko naselje Uvala Scott te most za otok Krk. Kraljevica je poznata po pokladama (od 1887). – Područje današnjega grada u srednjem je vijeku pripadalo Vinodolskoj županiji. God. 1225. prostor od Novoga Vinodolskoga do Rijeke, zajedno s Hreljinom, kojemu je pripadalo malo ribarsko naselje na području današnjega grada Kraljevice, došao je u posjed Frankapana. Naselje se znatnije razvilo tek u XV. st., kada se prvi put spominje u spisima riječkih bilježnika pod nazivom Portumre (1443). God. 1520. Kraljevica se spominje pod latinskim imenom Portus regius (Kraljevska luka), a 1605. zabilježena je pod hrvatskim nazivom kao porto di Kraljevica del Vinodol. Znatniji razvoj započeo je u XVII. st., kada su Zrinski i Frankapani u njoj podignuli svoje dvorce. Dvorac Zrinskih, sagrađen u prvoj polovici XVII. st., nalazi se u središtu grada i unatoč mnogim dogradnjama zadržao je obilježja ranobaroknoga zdanja. Uz pročelje dvorca nalazi se crkva sv. Nikole. Sredinom XVII. st. Petar Zrinski započeo je gradnju novog utvrđenoga dvorca, koji se, nakon dovršetka 1653., u ispravama Zrinskih spominje kao Nova Kraljevica. Prvotna građevina četverokutna tlocrta s valjkastim ugaonim kulama izgrađena je u renesansnim oblicima, ali je znatno izmijenjena dogradnjama isusovaca (vlasnici od 1883). Od 1671. Stara Kraljevica bila je u posjedu Adama Zrinskoga, dok je drugi dio grada pripao Ugarskoj dvorskoj komori. Potkraj XVII. st. Kraljevica je došla pod upravu Austrijske dvorske komore, a najsnažnije se razvila za Karla VI. Habsburškoga, koji je 1729. dao izgraditi brodogradilište i luku, naknadno povezanu s unutrašnjošću Karolinskom cestom. Od 1777. do 1786. Kraljevica je bila dio Severinske županije, a potom dio tzv. Ugarskoga primorja i tada je postala značajnom lukom u trgovini žitom. God. 1790. odvojila se od Hreljinske župe i postala samostalnom crkvenom župom. Od 1809. do 1813. bila je pod francuskom vlašću, do 1822. u sastavu Kraljevine Ilirije, a do 1854. pod upravom Ugarskog upraviteljstva riječkoga gubernija. U sastavu Riječke (1854–60), a potom Modruško-riječke županije, s napretkom trgovine i industrijske proizvodnje, Kraljevica je doživjela gospodarski i kulturni razvoj. God. 1861. osnovana je Narodna čitaonica, a 1873. tiskara i prva banka. Nakon izgradnje riječke željeznice 1873. gubila je gospodarski značaj pa se orijentirala na brodogradnju, koja je u XX. st., uz turizam, postala najznačajnijom privrednom granom (god. 1900. Kraljevica je imala 1057 st.). Od 1918. u Kraljevini Jugoslaviji; dio Savske banovine od 1929. Gospodarski se razvija nakon II. svjetskoga rata.