Kostel, ruševine srednjovjekovnoga grada zapadno od Buzeta. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju iznad doline Bračane, lokalitet je bio nastanjen u prapovijesno i rimsko doba. U najstarijim latinskim dokumentima utvrda (kaštel) naziva se Pietra pelosa, a u glagoljičkom pravnom zapisu, Istarskome razvodu, napisanom između 1275. i 1395., naziva se Kostel. U doba vrhovništva akvilejskih patrijarha (1208–1420) bio je samostalna upravna jedinica, tzv. komun na čelu sa županom; 1285. kaštel je obnovljen. Od 1421. u sastavu posjeda Mletačke Republike, a u XV. st. izvori spominju istoimeno vlastelinstvo. Propadanje utvrde započelo je nakon velikoga požara 1620-ih. U crkvici sv. Marije Magdalene, koja se nalazila unutar utvrde, bogoslužje se služilo do 1793.
