kosci (Phalangiidae), por. lažipauka (Opiliones), slabo segmentirana tijela, dugačkoga 1 do 20 mm. Zadak im je u cijeloj širini spojen s glavopršnjakom. Noge su im redovito dugačke i tanke, raspona i do 20 cm, a neki ih zbog obrane mogu odbaciti (→ autotomija). Dišu trahejama. Većina traži vlažna i tamna mjesta pa žive npr. u podrumima, mahovini, špiljama, pod kamenjem. Love plijen (male člankonošce), ali se hrane i trulim tvarima. Noćne su životinje, posvuda raširene (kozmopoliti); ima ih oko 3200 vrsta. U Europi je u stanovima najčešći obični kosac (Phalangium opilio). Ženka leglicom (→ leglica) odlaže jaja u zemlju.
