Kosanović, Sava, hrvatski političar, diplomat i publicist (Plaški, 29. V. 1894 – Beograd, 14. IX. 1956). S majčine je strane bio nećak N. Tesle. Studirao je pravo u Budimpešti. Zarana se počeo baviti novinarstvom pa je 1927. bio urednik beogradskog mjesečnika Volja. Od 1927. zastupnik Samostalne demokratske stranke (SDS) u Narodnoj skupštini. Kao zagovornik Seljačko-demokratske koalicije (SDK) zauzimao se za jedinstvo stranaka građanske oporbe protiv režima. Potpisnik je Zagrebačkih punktacija (1932). U vrijeme Kraljevskog namjesništva (1934–41) bio je izabran za poslanika u Narodnoj skupštini (1935. i 1938) na listi Udružene opozicije u Ogulinu, ali je odbio sudjelovati u njezinu radu. Kao glavni tajnik SDS-a, u vrijeme pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnomu paktu (1941), zagovarao je prekid koalicijske suradnje s HSS-om, što je izazvalo krizu vlade Cvetković–Maček. Nakon državnog udara 27. III. 1941. bio je ministar opskrbe u vladi generala D. Simovića. God. 1941–44. živio je kao emigrant u SAD-u, gdje je bio član jugoslavenske izbjegličke vlade, iz koje je 1942. istupio i prešao u oporbu. Osudio je djelatnosti jugoslavenskog veleposlanika u SAD-u Konstantina Fotića, književnika i diplomata J. Dučića i glasila Amerikanski Srbobran, zauzimao se za uravnotežen odnos prema nacionalnim zahtjevima pojedinih jugoslavenskih naroda. Podupirao je antifašistički pokret i stvaranje vlade NKOJ-a (1943). God. 1944. bio je ministar unutarnjih poslova, socijalne politike, narodnoga zdravlja i građevina u vladi I. Šubašića, a 1945. ministar informiranja u vladi Tito–Šubašić. Od 1946. do 1949. bio je veleposlanik FNRJ u SAD-u pa je utjecao na rješavanje političkih napetosti između dviju zemalja. Nakon povratka u zemlju ponovo je bio izabran za člana vlade (1949), a potom i za člana Saveznog izvršnog vijeća (od 1953. do smrti). Glavno djelo: Jugoslavija bila je osuđena na smrt (1984).
