Koroljov (Korolëv) [karal’o'f], Sergej Pavlovič, ruski inženjer i konstruktor (Žitomir, 12. I. 1907 – Moskva, 14. I. 1966). Jedan od pionira i glavnih organizatora svemirskoga programa bivšega SSSR-a. Godine 1931. organizirao je Grupu za proučavanje reaktivne propulzije, koja je 1933. lansirala prvu sovjetsku raketu na tekuće gorivo. Kao žrtva Staljinovih čistki, II. svjetski rat proveo je u zatvorskom konstrukcijskom birou, gdje je pod zaštitom A. Tupoljeva radio na konstrukciji vojnih zrakoplova s raketnim pogonom. Nakon rehabilitacije, postao je 1953. glavnim konstruktorom Eksperimentalnoga projektnog biroa 1, pa je od tada sudjelovao u razvoju mnogobrojnih sovjetskih programa vojne i svemirske tehnike, kojima je bio i voditelj. Vodio je razvoj interkontinentalne balističke rakete R-7, kojom je 1957. bio lansiran prvi umjetni Zemljin satelit. Ta je raketa postala najčešće korištena i najpouzdanija sovjetska raketa nosač, pa je u različitim inačicama uspješno lansirala u Zemljinu orbitu gotovo 2000 satelita. Koroljov je također bio izravni voditelj konstrukcije satelita Sputnik 1, kao i drugih komunikacijskih i vojnih satelita, interplanetarnih letjelica te svemirskih brodova Vostok, Voshod i Sojuz s ljudskom posadom. Jedno Mjesečevo »more« nazvano je njegovim imenom.
