konvent (lat. conventus: sastanak).
1. U antičkome Rimu, sudbeno zasjedanje što ga je provincijski upravitelj povremeno sazivao u glavnim gradovima provincije i osobno mu predsjedao. – »Konvent rimskih građana« (Conventus civium Romanorum) označivao je skupštinu svih stanovnika nekoga mjesta koji su imali rimsko građansko pravo.
2. U ranokršćanskom nazivlju, sastanak redovnika, u srednjem vijeku i mjesto gdje se redovnici sastaju, tj. samostan. – Konventualna misa, misa na kojoj se sastaju svi članovi samostana, kaptola.
3. U evangeličkim crkvama, sastanak pastora jedne pokrajine; generalni konvent, sastanak pastora cijele države. Udruživanje, zajedničko djelovanje na teološkom, organizacijskom ili crkvenopolitičkom području, osobito radi ekumenske suradnje između evangeličkih, reformiranih i drugih kršćanskih crkava.
4. Zastupnička skupština (franc. Convention nationale) u vrijeme Francuske revolucije od 20. IX. 1792. do 26. X. 1795. Prva jednodomna skupština u povijesti koju su birali svi građani, ali uz imovinski cenzus. Brojio je 749 zastupnika. Konvent je 22. IX. 1792. proglasio republiku. Zbog ratnih prilika i međusobnih sukoba politička skupina (žirondinaca i montanjara, potom unutar samih montanjara), Konvent je izgubio veći dio ovlasti, koje su prešle na njegove komitete (odbore), posebice na Komitet (odbor) javnoga spasa. U režimu terora Konvent je sveden na tijelo koje je samo potvrđivalo odluke Komiteta (odbora) javnoga spasa.
