konjunktura (srednjovj. lat. coniunctura: veza, spoj, od lat. coniungere: združiti).
1. Općenito: stjecaj povoljnih okolnosti, prilika (npr. poslovna, politička, parlamentarna, ratna konjunktura); razgovorno: dobra prilika (za zaradu).
2. U ekonomiji, realno stanje gosp. aktivnosti u cjelokupnom gospodarstvu ili nekom njegovu sektoru; stanje u proizvodnji i prometu određene zemlje; prilike na tržištu dobara i usluga; stjecaj svih prilika o kojima ovisi ponuda, potražnja i cijene u određenom vremenu i prostoru; odnos ponude i potražnje određene robe; ukupnost varijabilnih nekontroliranih tržišnih pojava i procesa, koja određuje uvjete poslovanja i ostvarivanja poslovnih rezultata mimo napora poslovnih subjekata. Konjuktura je dobra kada potražnja nadmašuje ponudu, a loša kada je potražnja manja od ponude. Ta se stanja često smjenjuju, što dovodi do kolebanja gosp. aktivnosti. Zanimanje za uzroke i intenzitet toga kolebanja, potaknulo je sustavno proučavanje konjunkturnih kretanja koje je dovelo do razrade metoda njihova praćenja i predviđanja. Mnogobrojni konjunkturni instituti u svijetu sustavno prikupljaju i obrađuju podatke te objavljuju svoja očekivanja budućih konjunkturnih kretanja, za orijentaciju poslovnomu svijetu i nositeljima ekon. politike. Ta istraživanja utvrdila su postojanje različitih vrsta konjunkturnih ciklusa s obzirom na obuhvat i trajanje. Tako se govori o kratkim, srednjim i dugim ciklusima konjunkture te o ciklusima pojedinih sektora ili gosp. aktivnosti (poljoprivr. ciklusi, ciklusi brodogradnje, investicijski ciklusi i sl.).
