kongruencija (lat. congruentia: podudaranje).
1. Gramatički odnos među članovima sintaktičkih jedinica u kojem dolazi do izražaja morfološko slaganje (podudaranje) neke riječi, odn. oblika, s nekom drugom riječju ili oblikom (ili drugim riječima i oblicima) po nekoj gramatičkoj kategoriji, npr. po rodu, broju i padežu. To slaganje posebno se uočava, primjerice u hrvatskome između imenice (kao određenice) i atributa (kao odredbenice), npr. jak vjetar, našoj kući, iz malog sela, te između predikata i subjekta (u broju, rjeđe i u rodu), npr. Puhao je jak vjetar, Naša kuća nije bila blizu, To malo selo nalazilo se na uzvisini. Službu odredbenice (tj. apozicije) može imati i imenica, npr. grad Zagreb, rijeka Sava, selo Bosiljevo. U takvim slučajevima često izostaje podudaranje u rodu i broju jer se imenice različitih rodova ne mogu međusobno podudarati u rodu (npr. grad Požega, rijeka Dunav, selo Tolisa), a katkada ni u broju (npr. grad Vinkovci, selo Bošnjaci). Često između predikata i subjekta ima i kolebanja u kongruenciji, u načelu onda kada formalno slaganje dolazi u sukob sa slaganjem »po smislu«, npr. Kolege su došle i Kolege su došli, Njuškalo se pojavilo i Njuškalo se pojavio, Telad je mirna i Telad su mirna itd. Kada poziciju subjekta zauzima više imenskih riječi, pogotovo ako su one različita roda ili broja, u hrvatskom jeziku vrijede posebna kongruencijska pravila, npr. Ivan i Petar nisu uspjeli, Majka i sestra nisu došle, ali Sunce i ljeto još nisu stigli. U hrvatskoj gramatičkoj terminologiji za kongruenciju se koristi i naziv sročnost.
2. U matematici, relacija ekvivalencije.
U aritmetici, dva su cijela broja kongruentna u odnosu prema trećemu ako podijeljena s njim daju isti ostatak, odn. ako je njihova razlika djeljiva s tim trećim brojem. Tako su npr. brojevi 16 i 23 kongruentni u odnosu prema broju 7, jer podijeljeni s njim daju ostatak 2. Kongruencija se označava: 16 ≡ 23 (mod 7), a čita se 16 kongruentno 23, modulo 7.
U geometriji, dva su lika kongruentna ili sukladna ili podudarna (L1 ≅ L2, lik L1 sukladan je liku L2) ako se mogu položiti, tj. translacijom i rotacijom preslikati jedan na drugi tako da se potpuno pokriju (zauzmu isti dio prostora). Primjerice, međusobno su kongruentne dvije dužine jednake duljine i kongruentna su dva jednaka kuta.
U teoriji skupova, dva su skupa kongruentna ili sukladna (A ≅ B, skup A je sukladan skupu B) ako postoji izometrija koja ih preslikava jedan na drugi.
