Kongo, Republika (République du Congo), država u ekvatorskoj Africi, između DR Konga (duljina granice 2410 km) na istoku i jugoistoku, Angole (eksklava Cabinda, 201 km) na jugu, Atlantskog oceana na jugozapadu, Gabona (1903 km) na zapadu te Kameruna (523 km) i Srednjoafričke Republike (467 km) na sjeveru; obuhvaća 342 000 km².
Prirodna obilježja
Kongo obuhvaća usku močvarnu obalnu nizinu i unutrašnji ravnjak, građen pretežno od pretkambrijskih i paleozojskih naslaga. Prema sjeveroistoku ravnjak se spušta u zavalu rijeke Konga i njegova pritoka Ubangija (Oubangui), a na zapadu i jugu prelazi u prostrano visočje iznad kojega se uzdižu osamljena gorja (najviši vrh Mount Nabemba, 1020 m). Klima je ekvatorska s razmjerno visokim temperaturama (između 20 °C i 27 °C) i vlagom tijekom cijele godine. U priobalju su, zbog utjecaja hladne Bengvelske struje, temperature nešto niže. Godišnja je količina oborina 1000 do 2000 mm, u zavali Konga do 2500 mm. U južnim područjima Konga sušno razdoblje traje od travnja do listopada, a vlažno od studenoga do ožujka; u sjevernim je područjima obratno.
Najveći dio teritorija odvodnjava rijeka Kongo (4370 km), koja protječe istočnim dijelom zemlje tvoreći prirodnu granicu prema DR Kongu; rijeke Likouala, Sangha, Motaba i granična Ubangi pripadaju njezinu porječju. Rijeka Kouilou s pritokom Niari na jugozapadu zemlje, ispresijecana brzacima i vodopadima (od kojih je Zrinski dobio ime po hrvatskoj plemićkoj obitelji) ulijeva se izravno u Atlantski ocean. Obala je duga 170 km; u podmorju ispred kongoanske obale važna su nalazišta nafte. Sjeverni dio Konga pokriva savana i stepa, a južni tropska kišna šuma; duž rijeka nižu se galerijske šume.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2007. u Republici Kongu živi 3 697 490 st., a prema procjeni iz 2012. godine 4 233 063 st. ili 12,4 st./km². Naseljenost je najveća u južnom dijelu zemlje (departman Bouenza, 20 st./km²) i u urbaniziranoj zoni između Brazzavillea i Pointe-Noirea (oko 9000 st./km²). Sjever je gotovo nenaseljen; u departmanu Sangha, veličine Hrvatske, živi tek 1 st./km². Većinsko stanovništvo čine pripadnici bantuskog naroda Kongo (Bakongo, 48,0%), slijede Sanga (20,0%), Teke (Bateke, 10,7%), Mboshi (Mbochi, 5,4%), Ngala (4,2%), Pigmejci (Baka, 1,5%), Europljani (Francuzi) i dr. (10,2%). Izrazito je velika zastupljenost pripadnika različitih tradicionalnih vjerovanja (34,1%); katolika ima 33,1%, protestanata 19,9%, muslimana 1,6%. Porast stanovništva iznosi 2,7% (2005–10) i otprilike odgovara prirodnomu priraštaju stanovništva (2,40% ili 24,0‰, 2011). Natalitet je za svjetske prilike vrlo visok (35,0‰, 2011; svjetski prosjek 19,2‰), mortalitet razmjerno visok (11,0‰, 2011; svjetski prosjek 8,2‰) kao i mortalitet dojenčadi (63,8‰, 2011). Stanovništvo Republike Kongo izrazito je mlado; u dobi je do 14 godina 43,8% st., od 15 do 64 godine 53,2% st., a u dobi od 65 i više godina 3,0% st. (2012). Očekivano trajanje života za muškarce rođene 2011. iznosi 56,1 godinu, a za žene 58,7 godina. Ekonomski je aktivno 1 702 000 stanovnika (2012); u primarnim djelatnostima (poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo) zaposleno je 32,0% aktivnih stanovnika, a u sekundarnim (industrija, građevinarstvo i rudarstvo) i tercijarnim (usluge) djelatnostima ukupno 68,0% (2011). Sveučilište je u Brazzavilleu (osnovano 1971); službeni je jezik francuski, a razgovorni su kikongo, lingala i dr.; nepismeno je 13,2% stanovništva starijeg od 15 godina (2007). Republika Kongo za afričke je prilike visoko urbanizirana zemlja, u zadnja dva desetljeća bilježe se znatne migracije stanovništva iz ruralne, slabo naseljene unutrašnjosti prema gradovima i lukama na jugu. Glavni je i najveći grad Brazzaville (1 408 150 st., 2010); ostali veći gradovi (2010): Pointe-Noire (829 134 st.), Dolisie (prije Loubomo, 128 032 st.), Nkayi (75 567 st.), Ouésso (29 895 st.); u gradovima živi 64,1% st. (2012).
Gospodarstvo
Gospodarski razvoj otežavaju posljedice rata (iz 1990-ih), nedostatak obradivog zemljišta, sezonske poplave, raširenost AIDS-a (na približno 7,5% odrasle populacije početkom 2003) i dr. God. 2002. ostvaren je BDP u vrijednosti od 2,6 mlrd. USD; BDP po stanovniku iznosi 900 USD. U industriji se ostvaruje oko 48% BDP-a, u uslugama 42%, a u poljoprivredi 10%. Kongo posjeduje nalazišta nafte, potaše, cinka, uranija, bakra, fosfata i prirodnoga plina, te bogate šume i hidropotencijale (oko 99% električne energije dobiva iz hidroelektrana). Glavninu poljoprivredne proizvodnje čine tapioka, riža, kava, kakaovac i šećer, a u industriji su vodeće proizvodnja nafte, plina, cementa, palmina ulja, sapuna, duhana i dijamanata. Nafta čini oko 90% izvoza; ostali su izvozni proizvodi šećer, sjemenke kakaovca, kava i dijamanti. Većinom uvozi naftne derivate, opremu i građevni materijal. Prema udjelu u vanjskoj trgovini glavni su partneri SAD (28%), Francuska (23%), Južna Koreja (18%) te Italija, Njemačka, Gabon i Angola. Početkom 2003. vanjski je dug bio 5 mlrd. USD.
Promet
Glavno prometno značenje imaju željezničke pruge (ukupno 795 km, 2009), od kojih najvažnija povezuje Pointe-Noire s Brazzavilleom (512 km). Glavne su luke Pointe-Noire (na Atlantskom oceanu; 6,8 milijuna tona, 2011) i Brazzaville (na Kongu). Riječna se plovidba odvija po Kongu, Ubangiju i nekim manjim pritocima (1120 km). Od ukupno 17 000 km cesta za promet tijekom cijele godine pogodno je samo 7% (asfaltirane ceste). Međunarodne su zračne luke Brazzaville (Maya-Maya) i Pointe-Noire.
Novac
Novčana je jedinica CFA franak (CFAF; CDF; XAF); 1 franak = 100 santima.
Povijest
Najstariji tragovi ljudskoga života potječu iz neolitika. U XIV. st. na području Republike Kongo utemeljeno je kraljevstvo Kongo, a u XVI. st. i država Loango u primorju sjeverno od rijeke Konga. Pošto su to područje 1482. otkrili Portugalci, osnovali su nekoliko gospodarskih postaja preko kojih se odvijala trgovina robljem. U drugoj polovici XIX. st. započela je ondje među europskim kolonijalnim silama borba za prevlast. Osim Portugalaca i belgijskoga kralja Leopolda II., za to područje u bazenu rijeke Kongo bila je zainteresirana i Francuska, koja je od 1839. imala svoje kolonijalne posjede u obližnjem Gabonu. Francuski istraživač Pierre Savorgnan de Brazza, koji je vodio vojno-istraživačke ekspedicije u tim krajevima, sklopio je 1880. sporazum s poglavicama plemena Teke o priznanju francuskoga protektorata, što je Francuzima omogućilo da se učvrste sjeverno od donjega toka rijeke Konga, odnosno na desnoj obali, sjeverno od belgijske interesne sfere. Berlinska konferencija 1884–85. priznala je francusku vlast u tom području, a grad Brazzaville postao je središtem francuske kolonijalne vlasti u tom dijelu Afrike. Od 1888. područje Republike Kongo činilo je s Gabonom koloniju Francuski Kongo. God. 1891. Kongo je postao samostalna kolonija, koja je, nakon 1903. pod imenom Srednji Kongo (Moyen Kongo), uklopljena 1910. u Francusku Ekvatorijalnu Afriku. Prve antikolonijalne bune izbile su tijekom 1920-ih i 1930-ih godina. Za II. svjetskog rata to je područje priznavalo vlast vlade Slobodne Francuske Ch. de Gaullea, koji je do 1943. boravio u Brazzavilleu.
God. 1958. Republika Kongo postala je autonomna u sastavu Francuske zajednice, a 15. VIII. 1960. ostvarila je neovisnost. Za predsjednika je bio izabran Fulbert Youlou. Nakon nemira u kolovozu 1963. izvršen je državni udar. Vlast je preuzeo Alphonse Massemba-Débat; god. 1964. uveo je komunistički sustav. Državnim udarom 1968. na vlast je došao Marien Ngouabi (N’Gouabi); potkraj 1969. uspostavio je novi komunistički režim pod vodstvom Kongoanske radničke partije (PCT) i proglasio Narodnu Republiku Kongo. Ngouabi je ubijen u atentatu 18. III. 1977., a vlast je preuzelo ljevičarsko vojno vijeće koje je predvodio Joachim Yhombi-Opango (za urotu je bio optužen Massemba-Débat te je pogubljen). Pod pritiskom općeg nezadovoljstva vojno vijeće početkom 1979. prenijelo je vlast na vodstvo PCT-a; 8. II. 1979. za predsjednika republike postavljen je Denis Sassou-Nguesso (N’Guesso; ponovno je izabran na kongresu PCT-a 1984). Studentski prosvjedi i nemiri izbili su potkraj 1985. i 1986. Početkom 1990-ih uveden je višestranački sustav; god. 1991. otišlo je kubansko vojno osoblje (angažirano od 1977). God. 1992. proglašena je Republika Kongo te su održani prvi demokratski predsjednički izbori na kojima je pobijedio Pascal Lissouba. Nakon parlamentarnih izbora (1993) izbili su sukobi vladinih i oporbenih snaga; tijekom borbi u Brazzavilleu povremeno je napadana susjedna Kinshasa (1993–94), zbog čega je Zair prosvjedovao. U prvoj polovici 1990-ih jugozapadni Kongo često je bio utočište izbjeglica iz susjedne angolske Cabinde, u kojoj se vladine snage bore protiv separatističkog pokreta. Primirje u Kongu uspostavljeno je 1994., a u lipnju 1997. sukobi su obnovljeni. Lissouba je srušen s vlasti u listopadu 1997., kada su Brazzaville zauzele snage Sassou-Nguessoa (uz vojnu pomoć Angole), koji je potom postavljen za predsjednika; vlast je zadržao pobjedom na izborima 2002 (reizabran je 2009. uz bojkot dijela oporbe).
Politički sustav
Prema Ustavu, od 20. I. 2002., Kongo je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, biraju ga izravno građani za mandat od 7 godina, uz mogućnost izbora za još jedan mandat. Izvršnu vlast ima Vijeće ministara, koje imenuje šef države i istodobno je na njegovu čelu. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament koji se sastoji od Nacionalne skupštine (Assemblée nationale) i Senata (Sénate). Nacionalna skupština ima 139 zastupnika, koji se izravno biraju za mandat od 5 godina. Senat ima 72 člana, koje posredno biraju vijeća lokalne vlasti za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga građani s navršenih 18 godina života. Vrhovni je sud najviši organ sudbene vlasti. Država je administrativno podijeljena na 12 departmana. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 15. kolovoza (1960).
Političke stranke
Kongoanska stranka rada (Parti congolais du travail – akronim PCT), osnovana 1969., stranka je ljevice. Bila je jedina legalna stranka do 1990. Nakon izbora 1992. bojkotirala je rad vlade, a to je dovelo do građanskoga rata (1993–99). Pobijedila je na izborima 2012. Panafrička unija za socijaldemokraciju (Union panafricaine pour la démocratie sociale – akronim UPADS), osnovana 1991., stranka je lijevoga centra. Predvodila je vladu nacionalnoga jedinstva 1992–93. U oporbi je nakon izbora 2012.
