komunikacijska znanost (komunikologija), interdisciplinarna znanost koja istražuje najraznovrsnije oblike komuniciranja između živih bića, a obuhvaća proučavanje sadržaja, oblika i tehnika priopćavanja, istraživanje smisla poruka i načina njihova prihvaćanja, te učinka poruka što protječu između pošiljatelja i primatelja. Kao samostalna disciplina komunikacijska znanost razvila se tek nakon II. svjetskog rata. Budući da se proces komunikacije zamišlja kao elementaran proces već na najnižim razinama života, to se način odvijanja toga procesa kod pojedinih organizama ili skupina i zajednica života smatra sveodređujućim čimbenikom njihova razvoja. Prema tomu, komunikacija već kao instinktivni proces prilagodbe na okolinu prethodi svakoj drugoj biološkoj aktivnosti, pa ona postaje fundamentalna disciplina koja bi trebala biti u stanju s pomoću jedinstvenih principa objasniti podjednako uspješno razvoj ljudskoga društva i razvoj primitivnih organizama. Nakon pionirskih radova Kennetha Adlera, Bernarda Berelsona i Wilbura Schramma, komunikacijska znanost postala je interdisciplinarno utemeljena znanost koja obuhvaća discipline psihologije, lingvistike, semantike, biologije, sociologije, matematike itd. Kao teorija o razvoju društva, komunikacijska znanost povezuje smjene pojedinih društvenih razdoblja s medijem komunikacije što ga pronalaze pojedine kulture. – Neovisno o pretenzijama komunikologije kao opće i fundamentalne društvene znanosti, veći su rezultati postignuti na području neposrednih istraživanja različitih oblika društvena saobraćaja. Tako se područje komunikologije mahom usmjeruje na istraživanje industrije masovnih komunikacija, upotrebe i razvoja komunikacijske tehnologije, različitih oblika reklame i propagande, te na istraživanje međusobnih dodira i dinamike verbalnog i neverbalnog saobraćaja između ljudi. Zasebno se unutar općih shema komunikologije konstituiralo područje informatike kao matematizirane znanosti o informacijama. Komunikacijsku znanost pojedini znanstvenici dijele prema područjima interesa. Tako se primjerice razlikuje: opća komunikacijska znanost (komunikologija) o stvaranju i razgradnji odnosa među ljudima; komunikacija u poslovnim organizacijama (odnosi između pretpostavljenoga i podređenih, timska komunikacija, komunikacija s klijentima); komunikacija u obitelji, među supružnicima, s djecom, među rođacima; komunikacija u obrazovnim i odgojnim situacijama (škola); komunikacija u »slobodnim« situacijama (npr. među prijateljima, u športu); komunikacija s predstavnicima upravnih institucija (npr. s činovnicima, čuvarima reda, u parlamentu); komunikacija među pojedinim kulturama (npr. zapadni kulturni krug, istočni kulturni krug i sl.); komunikacija u promidžbi; komunikacija u odnosima s javnošću; masovna komunikacija (novine, radio, televizija, internet itd.).
Temeljna preokupacija komunikacijske znanosti (komunikologije) jest odnos kakav se komunikacijom stvara među pojedincima ili skupinama ljudi. Bez obzira što svaki pojedinac od rođenja do smrti komunicira, mnoge mu zakonitosti komuniciranja ostaju skrivene, pa komunikacija uspijeva više slučajno ili po »intuiciji« nego na temelju razumne primjene nekih ključnih načela. Tu je riječ o tzv. »nesvjesnim uspješnim komunikatorima«. Ključna su načela suvremene komunikacijske znanosti: 1) Stav prema primatelju. Pošiljatelj koji vodi računa o primatelju, koji je »na njegovoj strani«, prihvaća ga kao osobnost i s njime empatizira (tj. shvaća zašto komunicira upravo onako kako to čini), znatno prilagođenije komunicira s njime nego kada mu je stav obratan. 2) Vladanje vlastitom komunikacijom. Ljudi najčešće komuniciraju spontano, a pritom nisu svjesni da izazivaju niz reakcija primatelja, kako pozitivnih tako i negativnih. 3) Pridržavanje triju temeljnih dimenzija komunikacijskih odnosa: vertikalne, horizontalne i radne. Te je dimenzije otkrio Robert Bales proučavajući komunikacije u malim, radnim skupinama. Vertikalna dimenzija odnosi se na relativni status pošiljatelja i primatelja, horizontalna na zbliženost među njima, a radna dimenzija odnosi se na konzekvencije koje proizlaze iz međudjelovanja ljudi koji rade zajedno. Komunikacijskom znanošću bavi se danas velik broj znanstvenika, a među istaknutim su imenima iz XX. i početka XXI. st. Karl Bühler, Paul Lazarsfeld, Elih Katz, Paul Ekman i dr.
