Komogovina, selo 14 km sjeverozapadno od Hrvatske Kostajnice; 76 st. (2021). Leži na obali rijeke Sunje. Pravoslavna crkva Preobraženja Gospodnjega; u blizini ruševine srednjovjekovnoga grada. Poljodjelstvo; stočarstvo (svinja, govedo). – Prvi je put zabilježeno 1334. u popisu župa Zagrebačke biskupije, kada se spominje i crkva Sv. križa (ecclesia sante crucis de Komogy). God. 1482. kralj Matija Korvin darovao je posjed Komogovinu srpskom despotu V. Brankoviću, a potom je posjed bio u vlasništvu Berislavića, Bánffyja i Zrinskih. Na posjedu je u srednjem vijeku sagrađena utvrda koja je, nakon osmanskog osvojenja Kostajnice, dograđena i pojačana odlukom Hrvatskoga sabora (1577). Potkraj XVI. st. Osmanlije su osvojili utvrdu koja je, prema zapisu iz 1696., bila napuštena i srušena (ostatci su sačuvani do danas). Nakon Austro-turskoga rata (Bečkog ili Velikog rata za oslobođenje, 1683–99) područje Komogovine bilo je priključeno Banskoj krajini te su ga naselili Srbi. God. 1693. u Komogovini je bio osnovan manastir i pravoslavna crkva Preobraženja Gospodnjega, sjedište kostajničko-zrinopoljskih episkopa. Manastir, u kojem je do kraja 1730-ih djelovala ikonopisna škola, bio je kulturno središte Srba na tom području (četiri ikone sačuvane su u Povijesnom muzeju u Zagrebu). God. 1777. ukinula ga je kraljica Marija Terezija, a nekadašnja episkopalna crkva postala je parohijalnim sjedištem.
