kolera (lat. cholera < grč. χολέρα, od χολή: žuč), akutna crijevna zarazna, karantenska bolest koja, u teškom obliku, u roku od nekoliko sati može uzrokovati dehidraciju i smrt. Uzrokuje ju bakterija Vibrio cholerae. Čovjek se obično zarazi pijenjem vode ili jedenjem hrane u kojoj se nalazi ta bakterija. Moguća je i zaraza bez znakova bolesti. Vibrio cholerae stvara toksin koji potiče sluznicu tankoga crijeva na lučenje vode i elektrolita, pa nastaje stanje dehidracije. Inkubacija je kratka, 24 do 48 sati. Bolest počinje naglo, s bezbolnim vodenastim proljevom. Stolice postaju obilne i u teškim slučajevima gubi se velika količina tekućine. Ako se tekućine i elektroliti ne nadoknade, nastupa šok i smrt. Tjelesna temperatura obično nije povišena. Česti su grčevi u mišićima, zbog manjka elektrolita. Stolica je poput sivkasto-oblačaste tekućine s krpicama sluzi, sladunjava mirisa, bez primjesa žuči i krvi (uspoređuje se s vodom u kojoj se kuhala riža). Kolera se može liječiti nadoknađivanjem vode i elektrolita pijenjem rehidracijske otopine koja sadrži elektrolite, glukozu i citrat (ORS, oralna rehidracijska otopina). Uporabom higijenski ispravne vode i primjerenim odstranjivanjem izmeta smanjuje se mogućnost zaraze. Zaštita lijekovima (kemoprofilaksa) provodi se primjenom odgovarajuće doze tetraciklina, a obvezatna je za sve osobe za koje se utvrdi da su bile u obiteljskom kontaktu ili u kontaktu s oboljelom osobom ili kliconošom. Imunizaciji protiv kolere podliježu osobe koje putuju u države gdje postoji povećan rizik od infekcije (epidemiološka indikacija) ili u one koje zahtijevaju imunizaciju protiv te bolesti; provodi se davanjem dviju doza oralnoga cjepiva u razmaku od najmanje osam dana. Trenutačno su dostupne dvije vrste cjepiva protiv kolere, inaktivirano cjepivo Dukoral te živo oslabljeno rekombinantno cjepivo Vaxchora. (→ cijepljenje)
U endemskim područjima kolera je obično bolest djece. Smatra se da kolera potječe iz područja delte rijeke Ganges. Od 1817. bilo je 7 velikih pandemija, a prva, uzrokovana biotipom El Tor, počela je 1961. u Indoneziji pa se proširila po Aziji, a potom i u pojedinim dijelovima Europe, gdje je primjenom javnozdravstvenih mjera brzo zaustavljena. Tijekom 1970-ih proširila se na Afriku, a u 1990-ima na Južnu i Srednju Ameriku. Sporadični slučajevi kolere opisani su i u SAD-u.