Kojić-Prodić, Biserka, hrvatska kemičarka i kristalografkinja (Čakovec, 29. VIII. 1938 – Zagreb, 27. IX. 2024). Kemiju je diplomirala (1961) i doktorirala (1968) na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu; usavršavala se u Švedskoj, SAD-u, Nizozemskoj i Njemačkoj. Od 1961. radila je u Institutu Ruđer Bošković (od 1981. kao znanstvena savjetnica), gdje je bila voditeljica Rendgenskoga laboratorija Zavoda za istraživanje materijala i elektronike od 1981. do 1997. kada je osnovala Laboratorij za kemijsku i biološku kristalografiju Zavoda za fizičku kemiju, koji je vodila do umirovljenja 2004 (u zvanje zaslužne znanstvenice izabrana 2005).
Bavila se istraživanjem strukture molekula primjenom difrakcije rendgenskih zraka i metodama molekulskoga modeliranja. U Hrvatsku je 1970-ih uvela primjenu direktnih metoda za određivanje strukturnih faktora kristala, a 1990-ih istraživanje strukture bioloških makromolekula metodama rendgenske strukturne analize s pomoću difrakcije u monokristalu (→ biofizika). Osobito se bavila istraživanjem biološki aktivnih spojeva poput auksina te strukturom i enzimskom aktivnošću lipaza. Autorica više od 280 znanstvenih radova, bila je suurednica znanstvenog časopisa Acta Crystallographica (2004–14). Dobila je Nagradu za znanost »Ruđer Bošković« (1971) i Državnu nagradu za znanost za životno djelo (2010).