kodeks (lat. codex < caudex).
1. Najstariji oblik knjige; najprije diptih, zatim poliptih, dvije ili više kožnom vrpcom spojenih povoštenih tablica na kojima se pisalo. Poslije se kodeksom počela nazivati knjiga pisana na pergamentu ili papiru. Prvi su kodeksi nastali u I. st. i bili su namijenjeni školskoj uporabi i prijepisima književnih djela te služili u računske svrhe. U II. i III. st. uporaba im se prorijedila, od IV. st. češći su pergamentni kodeksi, ponajviše s tekstovima rimskih klasika, a u V. st. kodeksi s biblijskim tekstovima postali su sredstvom širenja kršćanstva. S padom Rimskoga Carstva došlo je do stagnacije u pismenosti i izradbi rukopisa pa su u razdoblju od VI. do VIII. st. kodeksi bili malobrojni. Od IX. st. izradba kodeksa naglo je oživjela; u doba romanike, gotike i renesanse bogatstvom iluminacija vjerno su odražavali umjetnička dostignuća svojega doba. – Kodeksi se sastoje od listova ili folija; četiri dvostruka lista tvore sveščić ili arak (kvaternion, lat. quaternio), koji se sastoji od osam listova ili šesnaest stranica; numeracija folija i stranica obilježje je novijega doba. Od kraja XI. st. u rukopisima se na dnu posljednje stranice arka upisivala prva riječ sljedećega arka (reklamacije, lat. reclamationes) – odjek je toga u tiskanoj knjizi ime pisca i naslov djela na dnu novoga arka. Pisar je pisao prije uveza, jer mu je na slobodnim folijama bilo lakše pisati, ukrašavati inicijale i slikati minijature. Korice su se izrađivale od tvrdoga pergamenta ili drva obložena kožom ili srebrom. Kao zaštita od uništavanja, na uglove korica skupocjenih kodeksa stavljale su se metalne zakovice ili štitnici. Iznimno vrijedni kodeksi bili su pisani zlatnom ili srebrnom bojom, pa se prema tomu nazivaju codex aureus ili codex argenteus (npr. Ulfilin prijevod Biblije na gotski). Prve iluminacije kodeksa nalaze se u rukopisima iz V. st. (Vergilijeva djela u Vatikanskoj knjižnici i Homerova djela u knjižnici Ambrosiani), a od VI. st. pojavljuju se iluminacije s kršćanskim sadržajem (npr. Sirijsko evanđelje u knjižnici Laurenziani). Poseban su oblik ukrasa inicijali s likovima ptica (ornitomorfni inicijali) i riba (ihtiomorfni) koji su se javili u merovinško doba, a vrhunac iluminacije kodeksa dosegnuo je minijaturist J. Klović. Najstariji je kodeks u Hrvatskoj Splitski evanđelistar (VIII. st.). U srednjem vijeku kodeksom se nazivala knjiga pravnoga sadržaja, npr. Zakonik cara Justinijana (Codex Iustinianus), a u crkvenom pravu održalo se to značenje za zbornik pravnih propisa, npr. Zbornik kanonskoga prava (Codex iuris canonici). Kodeksima se nazivaju i zbirke javnih i privatnih isprava; Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae) zbirka je isprava koje se odnose na hrvatsku povijest sr. vijeka.
2. Popis ili zbirka pravila o ponašanju, postupcima (npr. liječnički, diplomatski kodeks).
