Koch [kɔx], Robert, njemački liječnik, bakteriolog i higijeničar (Clausthal, 11. XII. 1843 – Baden-Baden, 27. V. 1910). U doktora medicine bio je promaknut 1866., a nakon toga otišao je u Berlin. God. 1872. položio je ispit za fizika i dobio namještenje kao kotarski liječnik u Wolsztynu. Ondje je počeo proučavati mikroorganizme, a posebice se bavio bedrenicom. Objasnio je nepoznanice vezane uz epidemiologiju bedrenice, potvrdio da je Bacillus anthracis uzročnik te bolesti i dokazao da se zaraza najčešće širi sporama. God. 1880. bio je imenovan vladinim savjetnikom u Carskome zdravstvenom uredu u Berlinu. Uz prikladan laboratorij dobio je i vrsne suradnike s kojima je usavršavao tehniku bojenja bakterijskih razmaza i proučavao vrijednost različitih metoda dezinfekcije. Dokazao je praktičnu vrijednost dezinfekcije vodenom parom. Svoje otkriće uzročnika tuberkuloze objavio je 1882. Uzročnika kolere otkrio je 1884. Postavljen je za direktora novoosnovanoga Higijenskog zavoda u Berlinu, a 1885. imenovan je redovitim profesorom. God. 1890. otkrio je tuberkulin, koji je smatrao lijekom protiv tuberkuloze. To se pokazalo netočnim, no tuberkulin je postao dijagnostičko sredstvo za ispitivanje tuberkulinske reakcije. Koch je dao značajan prinos i epidemiologiji kuge, nekih tropskih bolesti, trbušnoga tifusa i malarije. Budući da su uzročnici malarije već tada bili poznati, usredotočio se na pronalaženje postupaka za njezino suzbijanje kininom. Sustavnom kininizacijom uspio je iskorijeniti endemsku malariju na Brijunima. God. 1905. dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za svoja istraživanja tuberkuloze.
