Kobyljans’ka [kobɨl’a'ns’ka], Ol’ga, ukrajinska književnica i prevoditeljica (Gura Humorului, Bukovina, danas Rumunjska, 27. XI. 1863 – Černivci, 21. III. 1942). Predstavnica socijalno-psihološke proze i začetnica neoromantizma. Prve pjesme i prozu pisala je na njemačkom. U pripovijetkama i novelama na ukrajinskom (Čovjek – Ljudyna, 1891; Carevna – Carivna, 1896; Bitka – Bytva, 1896., i dr.) zadirala je u goruća pitanja svojega doba; osobito je isticala visoku duhovnost žene i branila njezino pravo na sreću. Moralne i etičke probleme inteligencije obradila je u noveli Aristokratkinja (Arystokratka, 1898) i u romanu Apostol svjetine (Apostol černi, 1926), a život seljaka u pripovijetkama Zemlja (1902., filmski uprizorena 1954), U nedjelju sam rano bilje brala (V nedilju rano zillja kopala, 1909) i dr. Objavila je i proturatnu zbirku Ali Gospod šuti! (Ale Gospod’ movčyt’!, 1927). Prevodila je s njemačkoga i danskoga.
