koalicija (franc. i engl. coalition < srednjovj. lat. coalitio: savez, udruživanje). 1. Polit. ili vojni savez više država koje djeluju zajednički protiv jedne države ili više drugih država. Po karakteru koalicija može biti napadačka (agresivna) ili miroljubiva (obrambena). U povijesti je poznat niz koalicija, od protunapoleonske (ukupno 7 u razdoblju 1792–1815), antihitlerovske (1941–45) do protuiračke (1990). Nakon terorističkoga napada na SAD 11. rujna 2001. stvorena je antiteroristička koalicija, kao dosad najšira političko-voj. koalicija na svijetu, a podupire ju više od 100 država.
2. Savez polit. stranaka, koje se udružuju radi ostvarenja nekoga programa (npr. Hrvatsko-srpska koalicija 1906–18).
3. Koalicijski kabinet, vlada koja je sastavljena od više stranaka.
4. Socijalno-ekonomske koalicije, u širem smislu, prolazna ili trajna udruženja fiz. ili pravnih osoba, kojima je svrha da isključe konkurenciju trećih s nekoga tržišta. Prema tome je li riječ o kupnji ili o prodaji, koalicija dovodi do monopola potražnje ili ponude. U užem smislu, koalicija je udruga radnika ili udruga poslodavaca. Sindikati su najvažnije trajne koalicije radnika, a njihovo je borbeno sredstvo u vrijeme mira štrajk. Koalicije poslodavaca služe se u borbi protiv radničkih zahtjeva različitim sredstvima i, kao krajnost, isključenjem, otpustom radnika.
