Knežević, Snješka (Knežević-Prelog, Snježana), hrvatska povjesničarka umjetnosti (Zagreb, 9. XII. 1938 – Zagreb, 16. X. 2025). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1963. povijest umjetnosti i njemački jezik i književnost te doktorirala 1994. tezom Geneza »Zelene potkove« u Zagrebu. Radila je kao novinarka, urednica i komentatorica na Trećem programu Radio Zagreba (danas Hrvatski radio) 1964–90., gdje je od 2003. uređivala emisiju Baština, mi i svijet. Od 1987. surađivala je s Institutom za povijest umjetnosti.
Istraživala je urbanistički razvoj Zagreba »utemeljiteljskoga doba«. Bavila se posebice tzv. Zelenom ili Lenucijevom potkovom detaljno obradivši osam arhitektonsko-parkovnih trgova koji čine perivojski okvir središta Donjega grada te prikazavši djelovanje ravnatelja Gradskoga građevnoga ureda Ruperta Melkusa i Milana Lenucija u njihovu nastanku, što je rezultiralo knjigom Zagrebačka Zelena potkova (1996; Nagrada grada Zagreba). Objavila je i monografiju o Trgu Nikole Šubića Zrinskog (Zrinjevac: 1873–1993, 1993), pisala o urbanističkome razvoju drugih trgova u središtu Zagreba, urbanističkim projektima Viktora Kovačića, zagrebačkim vojarnama, ulicama i spomenicima, ali i o urbanističkom razvoju drugih gradova kontinentalne Hrvatske u XIX. st. Istodobno je trajno komentirala suvremena arhitektonska i urbanistička ostvarenja te se kritički osvrtala na intervencije u gradskome prostoru. Izabrane članke skupila je u knjigama Zagrebu u središtu (2003), Zagreb: grad, memorija, art (2011), Zagreb u škarama: kritike – polemike – komentari (2018), Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice (2020; Nagrada grada Zagreba) i Baština i transformacija: zagrebački slučajevi (2024).
Intenzivno se bavila i kulturnopovijesnim temama vezanima uz baštinu zagrebačkih Židova. O arhitektonskoj povijesti zagrebačke sinagoge napisala je iscrpnu studiju, a u više navrata ju je i prezentirala na izložbama (Zagrebačka sinagoga: reliquiae reliquiarum, 1996; Sinagoga i Zagreb, 2001; Blago Svete kehile zagrebačke, 2001). Koautorica je vodiča Židovski Zagreb (2011., s Aleksanderom Laslom) te autorica publikacije Zagreb: židovski vodič (2020).
Napisala je pregledne tekstove u katalozima velikih izložbi MUO-a (Historicizam u Hrvatskoj, 2000; Secesija u Hrvatskoj, 2004), izradila niz elaborata za zaštitu i obnovu spomenika kulture, pisala scenarije za dokumentarne filmove.
S njemačkoga jezika prevodila je književna i povijesnoumjetnička djela (Richard Wagner, Moj život; German Hafner, Kreta i Helada i Klasična razdoblja antike; Walter Benjamin, Berlinsko djetinjstvo devetstote: posljednja verzija; Jednosmjerna ulica i Uz kritiku sile; Alfred Döblin, Berlin Alexanderplatz; Peter Handke, Trenutak pravog osjećaja; Günther Grass, Limeni bubanj; Franz Kafka, Proces; Preobrazba i druge priče), izabrala je i prevela teorijske tekstove bečkih povjesničara umjetnosti (u knjizi Bečka škola povijesti umjetnosti, 1999), priredila je šest knjiga svoga supruga, povjesničara umjetnosti Milana Preloga (1991–2021).
Dobitnica je više nagrada, među ostalima »Radovan Ivančević« za životno djelo Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (2017).
