klimatoterapija (klima + terapija) ili klimatsko liječenje, korištenje klime u terapijske svrhe. To je »reaktivna terapija« jer se očekuje povoljan odgovor bolesnikova organizma na utjecaj specifičnih klimatskih čimbenika, karakterističnih za pojedina klimatska područja. Ti su čimbenici fizikalni i kemijski (atmosferski tlak, temperatura, količina svjetlosti, sastav zraka, odn. nezagađena atmosfera, zaštićenost od vjetrova), biološki (odsutnost bakterija, specifična prehrana i način života u pojedinim klimama) i psihološki (odmor, promjena okoliša, ljepota okolice, razonoda). Morska je klima blago ili jako podražajna (aktivira obrambene snage organizma); najčešće se koristi u proljeće i jesen (→ talasoterapija), a zimi je poštedna (ne aktivira kronične bolesti). Visinska klima (800 do 1000 m) povoljno djeluje kod anemija, bolesti dišnih putova i alergije, ali nije pogodna za starije osobe ni za dojenčad. Srednjogorska klima (500 do 800 m) vrlo je ujednačena, pa djeluje smirujuće (sedativno) i pogodna je za liječenje neuroze, psihoneuroze, za rekonvalescente te za poboljšanje općega zdravstvenog stanja.
