Klaudijan, Klaudije (latinski Claudius Claudianus [klạu'di·us klaudia:'nus]), rimski pjesnik (Aleksandrija, oko 370 – ?, oko 404). Podrijetlom Grk, došao u Italiju najvjerojatnije 394; već od sljedeće godine boravio je u Milanu na dvoru zapadnorimskoga cara Honorija, gdje je uživao osobitu naklonost regenta Stilihona.
U mladosti je pisao na materinskome grčkome jeziku (epigrami, spjev o pobuni giganata). Njegov latinski opus, nastao u posljednjih desetak godina života, obuhvaća oko 10 000 stihova. Mnogobrojnošću se izdvajaju prigodnice (poslanice, svadbene pjesme, rugalački epigrami, opisi umjetnina); u panegiricima je slavio obnašatelje konzulske časti (Probina i Olibrija, Manlija Teodora, Stilihona, čak triput malodobnoga cara Honorija); u oštrim invektivama obračunao se s Eutropijem i Rufinom, Stilihonovim protivnicima na dvoru Honorijeva brata Arkadija u Carigradu. Književnopovijesno su najzanimljivija tri epa, Rat s Gildonom (De bello Gildonico, 398), Rat s Getima (tj. Gotima; De bello Getico, 402) i nedovršena Otmica Prozerpine (De raptu Proserpinae). Klaudijan je jedan od posljednjih velikih rimskih pjesnika.
