Kipling [ki'pliŋ], Rudyard, engleski književnik (Bombay, 30. XII. 1865 – London, 18. I. 1936). Odgojen u viktorijanskom duhu engleske kolonijalne obitelji u Indiji; zarana je naučio hindski, a u šestoj godini života bio je poslan na školovanje u Englesku. U Indiju se vratio 1882., gdje je do 1889. radio kao novinar, a potom živio u SAD-u, Južnoj Africi, Francuskoj i od 1896. trajno u Engleskoj. Pišući o životu Engleza u Indiji, istaknuo se kao novinar velike moći opažanja, britka jezika i jasna, jezgrovita izraza. Tako je nastalo stotine kratkih priča o kolonijalnoj Indiji, kojih je dio najprije objavljen u zbirci iz angloindijskog društvenog života Jednostavne priče s brda (Plain Tales from the Hills, 1888) kojom se odmah proslavio. Priče o životu izvan angloindijske zajednice sadrže složenije odnose istodobne privlačnosti i odbojnosti, s ponekim elementima nadrealnog i simboličnoga, npr. Čovjek koji je htio biti kralj (The Man Who Would Be King, 1888) i Na gradskom bedemu (On the City Wall) u zbirci o vojničkome životu Tri vojnika (Soldiers Three, 1890). Kiplingov pojam zakona (The Law) izražava njegovo razumijevanje moralnoga kodeksa i imperijalne ideje, civilizatorskoga poslanja Britanskoga Carstva i doktrine rada, što zorno pokazuje u životinjskom svijetu iz Knjigȃ o džungli (The Jungle Book, 1894; The Second Jungle Book, 1895) koje je napisao u Americi; Igrokaz o džungli (The Jungle Play) objavljen je tek 2000. Nenadmašan majstor kratke priče, Kipling se proslavio pričama za djecu Baš je tako bilo (Just So Stories, 1902), Puck s Pookova brda (Puck of Pook’s Hill, 1906) i romanom epizodne strukture Kim (1901), o pustolovinama irskoga siročeta u Indiji kojega odgaja tibetski lama, ali i britanska tajna služba. Pisao je i poeziju koja je isprva tematski podudarna s prozom; proročki i moralizatorski tonovi znatniji su u pjesmama koje su u Britanskom Carstvu dosegnule amblematsku razinu: Otpust (Recessional), Breme bijelog čovjeka (White Man’s Burden) i Ako (If). Više stotina pjesama, objavljivanih samostalno ili u sklopu proznih zbirki, sabrano je u knjizi Sveukupni stihovi: konačno izdanje (Complete Verse: Definitive Edition, 1940). Premda je 1907. prvi od engleskih književnika dobio Nobelovu nagradu, nakon I. svjetskog rata gotovo je pao u zaborav; njegovo je književno prevrednovanje započeo T. S. Eliot 1941., potom ga je prihvatila ostala književna kritika, a osobito proširila postkolonijalna kritika potkraj XX. st.
