Kipčaki, turkijski narod koji je u srednjem vijeku u Europi bio poznat pod imenima Kumani i Polovci. Od XI. do XIII. st. nastavali su područje od Irtiša do južnoruskih stepa, odakle su provaljivali u Europu. Oko 1100. provalili su u Moldaviju i Vlašku, odakle su napadali Kijevsku Rusiju. U Ugarsku su prvi put provalili u svibnju 1091., kada ih je potukao kralj Ladislav I. Arpadović. Pošto su ih 1238., zajedno s Rusima, porazili Mongoli u bitki na rijeci Kalki, njihovih je sedam plemena prešlo u Ugarsku (1239–45), gdje ih je Bela IV. naselio uz Tisu s namjerom da čuvaju ugarsku granicu od Mongola. Drugi dio Kipčaka naselio se u Bugarskoj, Traciji i Maloj Aziji, a neznatan je broj ostao u starim sjedištima. Vladari Drugoga bugarskoga carstva (1186–1396) Terter i Šišman vjerojatno su bili kipčačkoga (kumanskoga) podrijetla. Među Madžarima su Kumani postupno stekli povlašten položaj. Kralj Ladislav IV. (1272–90), koji je i sam bio Kumanac, uvrstio ih je među ugarsko plemstvo. U Ugarskoj su bili nastanjeni u županiji koja se sastojala od Jazigije, Velike Kumanije i Male Kumanije, a nalazila se istočno od Budimpešte, između Dunava i Tise. Do polovice XIX. st. veći dio Kumana u Madžarskoj bio je asimiliran. Mala Kumanija ušla je 1876. u sastav Peštanske županije, a Jazigija i Velika Kumanija u sastav županije Jász-Nagykún-Szolnok.
Jezik. Kipčački (kipčakski) jezik sjeverozapadni je turkijski jezik blizak oguskomu. Zabilježen je u obliku kumanskoga u XIV. st. na jugu Rusije i na Krimu, u obliku mamelučkoga kipčačkoga u Egiptu i Siriji od XIII. do XVII. st. (zapisan arapskim slovima) te armensko kipčačkoga kojim su u XVI–XVII. st. govorili Armenci u Ukrajini (zapisan armenskim pismom). Najznačajniji današnji potomci kipčačkoga, koji tvore kipčačku skupinu turkijskih jezika, jesu tatarski, kirgiski, baškirski, kazaški, kumički.
