Kerdić, Ivo, hrvatski medaljer i kipar (Davor, 19. V. 1881 – Zagreb, 27. X. 1953). Školovao se u Zagrebu i Beču, gdje je 1910. dobio godišnju nagradu za kompoziciju. Na poziv R. Frangeša-Mihanovića došao je u Zagreb 1913. i preuzeo vođenje Ljevaonice umjetnina pri Akademiji likovnih umjetnosti. Predavao na Akademiji obradbu metala (1923–1947). Iako se bavio gotovo svim kiparskim granama, najviše dosege postigao je u medaljerstvu koje je i utemeljio kao zasebnu umjetničku disciplinu na našim prostorima. Prvi radovi, nastali za studija, pod jakim su utjecajem secesije (Vera Pija Pilar). U zagrebačkom se razdoblju više priklonio realizmu, davši portretima izrazite psihološke oznake (Vladimir Becić; J. J. Strossmayer; Ivan Meštrović). Na reversima tih medalja često obrađuje alegorijske sadržaje te rafinirano kombinira poznate simbole s narodnim motivima. Iako se najbolje izražavao u medaljama i sitnoj plastici, izveo je i niz skulptura (Poljubac, 1912; Zlatarovo zlato na Kamenitim vratima u Zagrebu, 1929), kao i seriju portreta (Nada Martić-Martek, 1914; Ante Starčević, 1940). Radio je i nadgrobne spomenike uglavnom alegorijskoga sadržaja (Dr. Milan Ogrizović, 1924) te javne spomenike među kojima zasebnu cjelinu čine djela vezana za vjerske objekte (glavni oltar i bočni oltari crkve sv. Blaža u Zagrebu, oltar sv. Nikole Tavelića u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Jeruzalemu i dr.). Bavio se i primijenjenom umjetnošću pa je u plemenitim kovinama izveo niz ukrasnih predmeta (vrčevi, pladnjevi, pepeljere) i nakita (rektorski lanac Zagrebačkog sveučilišta, lanac Velikoga meštra Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« i dr.).
