kenning

kenning [ke'niŋ] (staronord.), često metaforičko stilsko sredstvo starogermanskog pjesništva (Beowulf, Edda, skaldsko pjesništvo). Kenning zamjenjuje jedan pojam dvodijelnom složenicom ili imenskim spojem (npr. fleina brak: »tutanj strjelica«, bitka). U višedijelnome kenningu ta se složenica pojavljuje kao samo jedan od njegovih članova (npr. fleinabraks furr: »plamen tutnja strjelica«, mač). Posebnu manirizaciju doživio je u junačkome skaldskom pjesništvu XIII. st.