kemijski simboli, skup znakova koji se rabe u kemijskim formulama i kemijskim jednadžbama. Najveći dio kemijskih simbola čine simboli kemijskih elemenata, jednoslovne ili dvoslovne kratice njihovih latinskih imena. Taj sustav kemijskih simbola temelji se na pravilima koja je 1813–14. utemeljio švedski kemičar Jöns Jacob Berzelius. Svaki je kemijski element označen velikim početnim slovom svojega latinskog imena (primjerice K za kalij, U za uranij), a njemu se dodaje još jedno slovo imena kada je potrebno razlikovati elemente s istim početnim slovom (primjerice S za sumpor, Se za selenij, Sr za stroncij). Međunarodna unija za čistu i primijenjenu kemiju dodjeljuje privremeni kemijski simbol od tri slova novosintetiziranom (ili još nesintetiziranom) elementu: primjerice za element s rednim brojem 112 u periodnome sustavu elemenata dulje se vrijeme rabio simbol Uub (ununbij), sve dok 2010. nije dobio službeno međunarodno ime copernicium (kopernicij) i simbol Cn. U kemijskoj formuli ili jednadžbi simbol elementa uvijek označuje jedan atom, iako se u slobodnijoj uporabi njime katkad označuje i elementarna tvar, npr. u izričaju »cijena Au na burzi« (Au je simbol zlata kao kemijskog elementa). U ranijem razdoblju razvoja kemije elementi su se označivali piktogramima. U knjizi Novi sustav kemijske filozofije (I–II, 1808–10) John Dalton pretpostavio je da se kemijski elementi sastoje od malih neuništivih čestica, atoma, i prikazao je pravilnosti u kemijskim reakcijama piktogramima i prvim kemijskim formulama. Isprva je to učinio crtajući kružić oko početnoga slova elementa, ali je nadjačala predodžba atoma kao kuglice, pa je za simbol elementa rabio kružne znakove, za kisikov atom samo kružić, za vodikov atom kružić s točkom u sredini, za dušikov atom s poprečnom crticom, za sumporov atom s križićem, za ugljikov atom puni kružić i dr.
Daljnji razvoj kemije potvrdio je prikladnost Berzeliusova sustava koji je zamijenio Daltonove simbole te omogućio međunarodno razumijevanje kemijskih formula.
