kemijska tehnologija, skup načina ili postupaka pretvorbe sirovina u proizvode, pri čemu, u slijedu pojedinih osnovnih tehnoloških operacija, barem jedna od njih uključuje kemijsku reakciju ili koji drugi proces na molekularnoj razini; također i primijenjena znanost koja sjedinjuje znanje, vještinu i organizaciju u provedbi procesa od sirovina do proizvoda.
Već u davnoj prošlosti neki su se proizvodi dobivali na način koji bi se mogao označiti kemijsko-tehnološkim (npr. dobivanje metala iz ruda, izradba keramičkih proizvoda). Naglim razvojem industrije tijekom XVIII. i XIX. st. bile su uvedene mnoge nove ili poboljšane tehnološke operacije (filtriranje, sušenje, destilacija, isparavanje), s kojima su i tehnologije postale složenije, a kemijska industrija postala je značajna privredna grana. Na početku XX. st. od industrijske kemije i iskustvene kemijske tehnologije oblikovalo se kemijsko inženjerstvo kao nova tehnička znanost koja se bavi razvojem tehnologije. Tehnologija sode Solvayevim postupkom i amonijaka Haber-Boschovim postupkom označile su početak suvremene kemijske tehnologije.
Razlikuje se velik broj posebnih tehnologija, koje se općenito svrstavaju u anorgansku i organsku kemijsku tehnologiju. U anorgansku kemijsku tehnologiju ubrajaju se tehnologija sumporne, solne, fosforne i drugih mineralnih kiselina, tehnologija vezanoga dušika, umjetnih gnojiva, sode, natrijeve lužine, keramičkoga materijala i sl. Unutar organske kemijske tehnologije nalaze se tehnologija lijekova, boja i lakova, organskih intermedijera, polimernih materijala, preradbe nafte, petrokemijska tehnologija itd.
Nove spoznaje iz tehničkih i prirodnih znanosti, posebice kemijskog inženjerstva (novi tipovi reaktora, integrirane procesne jedinice, integrirana proizvodnja), kemije (alternativni putovi kemijske sinteze, nove vrste katalizatora), fizike i strojarstva (primjena novih materijala i postupaka, npr. nanotehnike, bolja izvedba procesne opreme), koje se primjenjuju u postupcima i procesnim jedinicama, omogućile su stalan razvoj kemijske tehnologije. Moderna kemijska tehnologija nezamisliva je bez primjene računalnih znanosti, što se odražava u sustavu praćenja kvalitete, fleksibilnoj proizvodnji i dr. Razvoj kemijske tehnologije posebno je usmjeren prema pronalaženju i usavršavanju novih materijala, npr. polimernih, keramičkih i općenito kompozitnih, te prema većoj ekonomičnosti postupaka uzimajući u obzir zahtjeve glede zaštite okoliša.
